Nenad Koljaja: Dosta je bilo pljačke građana i utjecaja pete kolone koja zataškava istragu o mogućem pranju novca i kriminalu (video) | Hazud.hr

Nenad Koljaja: Dosta je bilo pljačke građana i utjecaja pete kolone koja zataškava istragu o mogućem pranju novca i kriminalu (video) | Hazud.hr:

Nenad Koljaja: Dosta je bilo pljačke građana i utjecaja pete kolone koja zataškava istragu o mogućem pranju novca i kriminalu (video)

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 14/08/2016 | LEAVE A RESPONSE

Ovdje su pitanja na koja hrvatska javnost i oštećenici austrijskih zadruga još nemaju odgovore, hoće li ih Michael Spitzer dati?

U javnosti je puno priče, malo konkretnih saznanja o poslovanju austrijskih zadruga na hrvatskom teritoriju. Ovo iznimno važno pitanje  nekoliko puta je bilo postavljeno i kao zastupničko pitanje  u Saboru RH, zatražena je i odgoda ovrha dok Državno odvjetništvo ne donese odluke i dok institucije ne reagiraju.  Saborski zastupnici Damir Kajin, Miro Bulj, Josip Borić intenzivno su podsjećali na hitnost rješavanja ovog pitanja.   Od  Sabora je  zatraženo  da Sabor i Ministarstvo pravosuđa žurno pronađu rješenje za oštećene građane. Do danas to pitanje nije riješeno.  Tko je to u Hrvatskoj jači od Zakona i Ustava RH?

Izlaganje Josipa Borića 

https://www.youtube.com/watch?v=TWsVpIjQ6J4

S jedne strane pravna struka i oštećenici koji na temelju hrvatskih zakona i Ustava RH tvrde da te zadruge nisu imale potrebna ovlaštenja za poslovanje na području Republike Hrvatske, ali i da su kršile zakon Republike Austrije, i s druge strane, predstavnici austrijskih zadruga odnosno Raiffaisenlandesbank Austrija, njihova PR agencija i koordinator Michael Spitzer koji  tvrde da je njihovo poslovanje zakonito i profesionalno.

Oštećenici RB zadruga više su puta u svojim Priopćenjima jasno obrazložili iz kojih razloga smatraju da su žrtve nezakonitosti koje su nad njima provedene, a radi čega su i ostali bez svoje imovine.

S druge strane, PR agencija Manjgura  i koordinator Michael Spitzer tvrde da je poslovanje Raiffaisenbank zadruga, odnosno Raiffaisenlandesbank uredno i zakonito te da ih oštećenici kleveću.

Kako bi se otklonile neke nepoznanice u njihovom poslovanju, koje i inače, prema zakonu mora biti javno i transparentno, molimo koordinatora Michaela Spitzera da  hrvatskoj javnosti dao odgovore na slijedeća pitanja: 

1. Kako su regionalne austrijske zadruge uopće uspjele na hrvatsko područje, i započeti  kreditiranje Hrvata obzirom da prema registraciji i Zakonima Republike Austrije  smiju  se reklamirati samo u svojim prostorijama?

2. Svi korisnici kredita kažu da su kredit ugovarali putem posrednika. Postoje i ugovori u kojima je navedena posrednička provizija. Jesu li posrednici bili na platnoj listi kao zaposlenici zadruga?

3. Po kojoj osnovi je jednom  od dužnika po ugovoru o kreditu, umjesto kredita – isplaćena plaća u iznosu od 60.000 eur-a?

4. Obzirom da su  43 pravne osobe koje su kreditirale hrvatske građane po pravnom obliku  zadruge registrirane u Austriji,  jesu li one prema austrijskom zakonu smjele financirati samo svoje zadrugare u krugu svojeg okruga, ili im je zakon omogućio financiranje i izvan Republike Austrije?

5. Kako su banke (zadruge) sa samo 7,43 eura temeljnog kapitala uspjele osigurati tako velike iznosa novca od čak 280.000.000,00 eura – koliko tvrdite da ste ukupno plasirali na područje RH? Koji je izvor tog novca?

6. Jeste li prijavljivali svoj rad na području Hrvatske Hrvatskoj narodnoj banci?

7. Iz kojeg razloga  austrijske zadruge/banke nisu egistrirali podružnicu za financijsko poslovanje  u Hrvatskoj i ishodili potrebne dozvole potrebne za obavljanje poslova kreditiranja?

8. Kako obrazlažete činjenicu da dio dužnika uopće nije imao putovnicu u vrijeme sklapanja kredita, a vi tvrdite da su sklopili ugovore o kreditu u Austriji?

9. Kako obrazlažete činjenicu da je najveći broj dužnika ugovore o kreditu ovjerio kod javnog bilježnika u Hrvatskoj, a da pri ovjeri nije bila prisutna ovlaštena osoba austrijske zadruge/banke?  Uz to, u ugovorima o kreditu nije naznačeno da vašu stranu zastupa punomoćnik??

10.. Kako su dužnici sa minimalnim plaćama uspjeli imati zadovoljavajući bonitet za dobivanje tako visokih iznosa kredita? Tim više što su neki od njih bili i nezaposleni, ili zaposleni na određeno vrijeme?

11. Jeste li prijavljivali prijenos novca preko granice, koji je isplaćen vašim dužnicima u Hrvatskoj. U nekoliko ugovora stoji označena i naplata “prijenos novca preko granice”, kako je to moguće, kad zakon propisuje isključivo bankovne transfere? Znači li to da su novac preko granice prenosili vaši djelatnici?

12. Biste li na području Republike Austrije prihvatili kao valjan ugovor sklopljen s Hrvatom,  koji nije ovjeren? Austrijski zakon možda propisuje da se ugovori ne ovjeravaju, ali Zakon o legalizaciji međunarodnih isprava propisuje, ako su Ugovori sklopljeni u Austriji, zašto nemaju propisanu nadovjeru Apostille?

13. Kako ste, i s kojom nakanom, kao strana pravna osoba, zatražili OIB u Republici Hrvatskoj?

14.. Jesu li ugovori o kreditu prijavljeni Austrijskoj narodnoj banci?

15. Kako u svojim poslovnim knjigama knjižite potraživanja od Hrvata i jesu li knjigovodstveno prikazani svi krediti?  Jeste li u mogućnosti takvo knjiženje, kao dokaze,  dostaviti sudovima pred kojima se vode parnice?

16. Je li uobičajeno poslovanje vaše zadruge/banke da vaši djelatnici naplaćuju u gotovini rate kredita i kamate (u ovom slučaju naplata se vrši na području Hrvatske) , i da novac nose u koferima natrag u Austriju, pretpostavljamo u vašu poslovnicu u Austriji?

17. Kako su odvjetnici/posrednici uplaćivali rate na vaše račune, koje su njima plaćali dužnici? Je li to plaćanje vršeno preko deviznog računa vaše zadruge/banke?

18. Predstavljate se kao glavni koordinator austrijskih zadruga. Koji je vaš opis poslova na području Hrvatske, i iz kojeg razloga ste imenovani za koordinatora za područje Republike Hrvatske?

19. Jesu li direktori i zaposlenici zadruga plaćeni za izlazak na teren u Hrvatsku, i “procjenu nekretnina”, je li gdje u poslovnim knjigama evidentiran njihov rad na području RH – pregled nekretnina?

Nada Landeka/ HAZUD/Oštećenici RB zadruga, Posojilnica bank i ZVEZA bank

FINA zaprimila samo 570 zahtjeva za osobni bankrot, od toga su 182 odbijena kao neuspjela?! | Hazud.hr

FINA zaprimila samo 570 zahtjeva za osobni bankrot, od toga su 182 odbijena kao neuspjela?! | Hazud.hr:

FINA zaprimila samo 570 zahtjeva za osobni bankrot, od toga su 182 odbijena kao neuspjela?!

OBJAVIO: NADA LANDEKA | DATUM OBJAVE: 10/08/2016 | LEAVE A RESPONSE

Od početka ove godine, kada je zakonom omogućen osobni bankrot, Financijska agencija (Fina) zaprimila je 570 zahtjeva za pokretanje izvansudskih postupaka, koji prethode samom postupku stečaja pred sudovima, a od toga je do sada 182 postupka završilo neuspjelim sklapanjem izvansudskog sporazuma, pokazuju podaci Fine.

Zakon kojim je omogućen osobni bankrot – Zakon o stečaju potrošača, stupio je na snagu 1. siječnja ove godine i po njemu taj postupak mogu zatražiti građani ili obrtnici, odnosno osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, imaju li manje od 20 vjerovnika, ne duguju više od 100 tisuća kuna i nad njima još nije pokrenut predstečajni ili stečajni postupak.

Stečaj potrošača uglavnom se svodi na rasprodaju imovine dužnika i na pokrivanje potraživanja vjerovnika, sve uz nadzor osobnog stečajnog upravitelja. 

Postupke stečajeva potrošača vode sudovi, no zakon određuje da se prije pokretanja sudskog postupka u izvansudskom postupku pokuša postići nagodba između dužnika i vjerovnika, i to u jednom od 21 savjetovališta u sklopu Fine u svim hrvatskim županijama.

Izvansudski postupak traje najduže 30 dana od dana sastanka navedenoga u pozivu za sudjelovanje i iznimno se može produžiti za dodatnih 30 dana, a nakon isteka roka savjetovalište potrošaču izdaje potvrdu da pokušaj sklapanja izvansudskog sporazuma nije uspio. Takva se potvrda izdaje i u slučaju kada neki od vjerovnika, nakon objave poziva za sudjelovanje, izjavi da ne želi sudjelovati u izvansudskom postupku, pokrene ili nastavi postupak radi prisilnog ostvarenja svoje tražbine.

Podaci Fine pokazuju da je od 1. siječnja do 1. kolovoza pokretanje izvansudskog postupka zatražilo 569 građana i jedan obrtnik, odnosno osoba koja obavlja samostalnu djelatnost. Ukupan iznos njihovih prijavljenih obveza dosegnuo je 235,3 milijuna kuna.

Podaci: FINA

Vjerovnici nisu očigledno previše skloni opraštati dugove tzv. malim dužnicima pa je tako do 01. kolovoza 2016. godine 182 postupka od 569 ukupno završilo izdavanjem potvrde o neuspjelom sklapanju izvansudskog sporazuma.

Po podacima Fine, najviše je takvih potvrda, njih 35 izdano u zagrebačkom savjetovalištu, a slijedi savjetovalište u Osijeku sa 24 izdane potvrde o neuspjelom sklapanju izvansudskog sporazuma.

Uz zahtjev za pokretanje postupka dužnik mora priložiti i popis svoje imovine te ukupnih neplaćenih obveza. Iz tih popisa proizlazi da su osobe koje su zatražile pokretanje postupka naveli kako imaju ukupno 2.271 vjerovnika, a duguju imukupno 235,3 milijuna kuna.

Zakon o stečaju potrošača opet je očigledno selektivan, obzirom da obuhvaća samo građane i obrtnike koji imaju evidentirane obveze do 100.000 kn. Za ostalih  330.000 blokiranih građana Država još nije ponudila nikakvo rješenje!

ŽUPANIJSKI SUD POTVRDIO: Ovrha na nekretninama odgađa se do pravomoćnosti odluke u kaznenom i parničnom predmetu | Hazud.hr

ŽUPANIJSKI SUD POTVRDIO: Ovrha na nekretninama odgađa se do pravomoćnosti odluke u kaznenom i parničnom predmetu | Hazud.hr:

ŽUPANIJSKI SUD POTVRDIO: Ovrha na nekretninama odgađa se do pravomoćnosti odluke u kaznenom i parničnom predmetu

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 19/08/2016 | LEAVE A RESPONSE

Autor: Nada Landeka/HAZUD.HR

Velika pobjeda ovršenika! Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja po sucu toga suda Vandi Senta, u ovršnom predmetu Raiffeisenbank Groß St. Florian-Wettmannstätten eGen protiv ovršenice N.N. zastupane po odvjetnici Ani Galoši  Comisso odvjetnici iz Zagreba,   potvrdio je odluku prvostupanjskog suda i odlučio – PRVOSTUPANJSKI SUD PRAVILNO JE USVOJIO PRIJEDLOG ZA ODGODU OVRHE. Ovrha se odgađa  do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom, a postupak će se nastaviti po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je određena odgoda ovrhe. 

Europski sud za ljudska prava smatra „da bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina (vidi, mutatis mutandis, Radchikov v. Russia, br. 65582/01, § 50, 24. svibnja 2007.)“

Javnost je upoznata sa brojnim dilemama kojima su bili opterećeni dužnici austrijskih zadruga za koje je Zakonom utvrđeno da su nelegalno poslovale na području Republike Hrvatske. Naime, te zadruge sa registriranim sjedištem u Republici Austriji nisu imale registrirane podružnice na području Hrvatske, kako je to Zakonom o trgovačkim društvima propisano, niti su za svoje poslovanje na području Hrvatske imale potrebne dozvole nadležnih tijela – Hrvatske narodne banke,  Ministarstva financija i HANFE.  Stoga je Sabor RH donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim su u čl. 19.j. i 19.k. odredili ništetnost ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem čiji ugovaratelji nisu imali potrebnih dozvola za poslovanje u Hrvatskoj, ali i obvezu sudova da donesu Rješenje o odgodi ovrhe do okončanja kaznenih i parničnih postupaka.

Sada je Županijski sud potvrdio odluku prvostupanjskog suda – odgađa se ovrha na nekretninama do konačne odluke u parničnom postupku po tužbi radi ništetnosti ugovora o kreditu.

Žalbene  razloge  ovrhovoditelja zastupanog  po punomoćniku Majdi Damjanović, odvjetnici iz Čakovca Županijski sud u Zagrebu u cijelosti je odbio.

Koliko bi samo  dužnika ovih zadruga do sada bilo spašeno, a i njihove nekretnine,  da su suci u svakom  ovršnom predmetu između ovih stranaka  primjenjivali odredbe iz Ustava RH, Konvencija, ali i zakona koji su na snazi u Hrvatskoj. Posljednje od takvih nelogičnih sudskih odluka koje su završile iseljenjem ovršenika iz njihovih domova je slučaj obitelji Alagić iz Zadra i Vojnović iz Velike Gorice, ali i mnogih drugih obitelji, koje su grubo, nemilosrdno i očigledno na nezakonit način iseljeni, obzirom da su ovršenici podnijeli sve prijedloge sudu propisane zakonom. Točnije, podnijeli su tužbu radi ništetnosti ugovora o kreditu, prijedloge za odgodu ovrhe, a u tijeku su i kazneni postupci.

Što će sad biti sa svim tim obiteljima koje su nasilno iseljene, bez da je najprije odlučeno i o njihovim tužbama i prijedlozima, odnosno sa onim ovršenicima čije je prijedloge za odgodu ovrhe prvostupanjski sud grubo i protivno zakonu – odbio?

O povredi hrvatskih, ali i austrijskih  zakona od strane austrijskih zadruga već smo puno puta pisali.

Visoki trgovački sud je dana  19. lipnja 2008 godine donio akt PRAVNA SHVAĆANJA kojim je precizirao određene pravne nedoumice, između ostalog i  obvezu nadovjere isprava u međunarodnom pravnom prometu tj. PUNU LEGALIZACIJU. Pravnim  shvaćanjem  Visokog trgovačkog suda RH,  broj 7 Su-55/08  jasno je odredio da strane isprave u sudskom postupku trebaju biti podvrgnute postupku legalizacije prema odredbama Zakona o legalizaciji isprava u međunarodnom pravnom prometu, koji Zakon  je Republika Hrvatska preuzela i koji je još uvijek na snazi u RH. Pod punom legalizacijom smatra se da su isprave ovjerovljene potvrdom nadležnog tijela države u kojoj je sjedište pravne osobe. Time se potvrđuje vjerodostojnost potpisa osobe i pečata nadležnog tijela.   Ovjerene trebaju biti sve isprave koje se koriste u javnom prometu, uključujući i punomoći dane odvjetnicima (međunarodna punomoć)  a koji na hrvatskim sudovima zastupaju stranu tvrtku. Bez takve ovjere dokumentacija koju koristi stranka koja nije državljanin Hrvatske, te ostala pravna dokumentacija u sudskom postupku nije legalizirana.

Upravo iz razloga ništetnosti i nelegalnosti poslovanja na području Republike Hrvatske Sabor je usvojio Izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju, u rujnu 2015. godine. Navedeni Zakon stupio je na snagu dana 30. rujna 2015. godine.  Njime je precizno  označeno koje su pravne radnje ništetne, tj. ugovori sklopljeni sa kreditnim ustanovama i uredima koji nisu imali i nemaju registrirano sjedište na području Republike Hrvatske i koji nisu imali potrebne dozvole za rad.

Nesporno je da austrijske zadruge nisu imale  i nemaju registrirano sjedište na području Republike Hrvatske, kao niti potrebne dozvole za rad.  Temeljem tih Izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju obveza  sudova  je donošenje  Rješenja o odgodi ovrhe u opisanim slučajevima u kojima je i zakonom utvrđeno da su takvi ugovori ništetni. Odredba tog Zakona primjenjuje se neovisno o tome kad je koji ovršni postupak započet. 

Ništetnost  sklopljenog ugovora propisana je i Ustavom RH ali i  Zakonom o obveznim odnosima.  Na ništetnost sud pazi i po službenoj dužnosti, a nastaje ex tunc, tj. od trenutka nastajanja, pa su i sve kasnije poduzete radnje isto tako ništetne.

Ovi ugovori o kreditu, sklopljeni sa nelegitimnim  kreditnim institucijama koje nisu imale ovlasti davanja kredita na području Republike Hrvatske, nisu ni solemnizirani  kod Javnog bilježnika, te  isti kao takvi  u smislu Zakona o javnom bilježništvu ne predstavljaju ovršnu ispravu, stoga je upitno, kako je uopće moguće da su sudovi donosili Rješenja o ovrsi obzirom da u tim ovršnim postupcima  nedostaje ovršna isprava u smislu odredbi Zakona o javnom biježništvu i odredbi Ovršnog zakona, i obzirom na upitnost zakonitosti cjelokupnog ovršnog postupka, naročito uzevši u obzir činjenicu da sporni Ugovori o kreditu nemaju  svojstvo ovršnosti i ne predstavljaju  ovršnu ispravu, dok Solemnizirano Očitovanje u smislu odredbi Zakona o javnom bilježništvu i Zakona o zemljišnim knjigama ne predstavlja ispravu podobnu za provedbu upisa založnog prava u zemljišne knjige ni za provedbu ovrhe.

Tvrdnja RB austrijskih zadruga da su  Ugovori o kreditu sklopljeni na području Republike Austrije, stavljaju te  ugovore o kreditu  potpuno van snage na području Republike Hrvatske, iz razloga jer na njima  nedostaje potrebna „legalizacija isprava“ propisana  Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom pravnom prometu, a koji Zakon obvezuje ovjeru Apostillama, tj. nadovjeru čime bi takav Ugovor o kreditu kao pravni akt postao legalan i na području Republike Hrvatske.

Ugovor o kreditu nije legaliziran i NEMA PRAVNU SNAGU na području Republike Hrvatske  ukoliko bi isti, kako to ovrhovoditelj tvrdi, bio  sklopljen, potpisan i ovjeren na području Austrije. 

Od kada je Hrvatska članica EU i potpisnica brojnih europskih Direktiva, europsko pravo je iznad hrvatskog prava i  “jače” je  u odnosu na hrvatsko pravo. Republika Hrvatska dužna je  primjenjivati u svojoj sudskoj praksi  odluke donešene temeljem Konvencija, tj. odluke Europskog suda u Strasbourgu i Europskog suda pravde u Luxembourgu jer su Konvencije i Deklaracije za zemlje  potpisnice jače od Ustava pojedinih zemalja potpisnica, pa tako su i iznad Ustava RH.  O sličnim pitanjima kakvi muče dužnike RB zadruga  iz Republike Hrvatske, odluke su već donijeli i europski sudovi.  Europski  sud pravde u Luxbembourgu, odlučivao je o pitanju zaštite stranaka ukoliko takva zaštita nije propisana Zakonima koji su na snazi u pojedinim zemljama članicama, a koje pitanje je kao  prethodno pitanje postavila Švedska u Predmetu C-432/05.

Na navedeno prethodno pitanje,  donešena je Odluka Suda dana 13. ožujka 2007. godine.  U toj Odluci  Europski sud pravde u Luxembourgu odlučio je:

„Kada nije sigurno prema nacionalnim pravom, primjenjenom u skladu sa zahtjevima prava Zajednice, je li zahtjev za zaštitu prava pojedinca zajamčenih pravom Zajednice dopušten, načelo učinkovite sudske zaštite zahtijeva da nacionalni sud može, bez obzira, u kojoj  fazi, odobriti privremenu mjeru nužnu kako bi se osiguralo poštivanje zajamčenih prava.

U slučaju nepostojanja pravila Zajednice koja uređuju pitanje, na domaćim je pravnim poretcima svake države članice da utvrdi uvjete pod kojima će se privremena mjera odobriti da bi zaštitila prava pojedinca zajamčena pravom Zajednice.“

Europski sud za ljudska prava u Strasborgu, isto je tako u predmetu PREDMET GASHI protiv HRVATSKE (Zahtjev br. 32457/05) dana 13. prosinca 2007. godine odlučivao je o povredama prava podnositelja tužbe, a u postupku pred hrvatskim sudovima koji su odlučivali o ništetnosti. U označenom postupku, prema tumačenju ESLJP mjerodovno pravo koje propisuje ništetnost je Zakon o obveznim odnosima.  Mjerodavni dijelovi Zakona o obveznim odnosima kojima se propisuje ništetnost su  slijedeći:

Članak 51. “(1) Svaka ugovorna obveza mora imati dopuštenu osnovu.

(2) Osnova je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.…”

Ništavost ugovora zbog osnove

Članak 52. “Ako osnova ne postoji ili je nedopuštena, ugovor je ništav.”

Neograničeno isticanje ništavosti

Članak 110.”Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.”

Isto tako, Europski sud za ljudska prava smatra „da bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina (vidi, mutatis mutandis, Radchikov v. Russia, br. 65582/01, § 50, 24. svibnja 2007.)“

Potpuno je nesporno da domaća državna tijela nisu poduzela pravne radnje u korist  građana Hrvatske – ovršenika, tj. ni na koji način nisu zakonskom regulativom zaštitile prava svojih građana.

Isto je ispravljeno, sukladno europskom pravu, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te su navedenim Zakonom donešeni propisi koji štite ovršenike  od nezakonitih postupanja.  Isto se odnosi i na ovršne postupke, koji se „bez odgode“ i bez raspravljanja o samoj biti predmeta,  moraju odgoditi do okončanja parničnog postupka kojim se odlučuje o ništetnosti.

Stoga je ova odluka Županijskog suda u Zagrebu kojim je potvrđena odluka prvostupanjskog suda o odgodi ovrhe do pravomoćnog  okončanja parničnog i kaznenog postupka – veliki korak naprijed u zaštiti oštećenika, njihove imovine i njihovih prava. 

…

Apel građana političarima: 'Ukinite imunitet sucima, oni moraju odgovorati za upropaštene živote zbog nezakonitih sudskih odluka!' | Hazud.hr

Apel građana političarima: 'Ukinite imunitet sucima, oni moraju odgovorati za upropaštene živote zbog nezakonitih sudskih odluka!' | Hazud.hr:

Apel građana političarima: “Ukinite imunitet sucima, oni moraju odgovorati za upropaštene živote zbog nezakonitih sudskih odluka!”

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 18/08/2016 | 2 RESPONSES

Nema rješenja krize, lopovluka, kriminala, mobinga… ..u Državi sve dok se ne riješi pravosuđe!

Ako bilo tko prekrši zakon, upropaštava tvrtke, zlostavlja radnike, vrši kriminal, a ne biva kažnjen na sudovima, nema napretka! Možemo samo nazadovati u svim segmentima društva!

Ustavom je zajamčena trodioba vlasti, a u praksi suci i sudovi imaju vlast iznad vlasti.

To je nedopustivo i Ustavom zabranjeno! Nedopustivo je da suci imaju veća prava od svih drugih građana.

SUCI JEDINI U ZEMLJI IMAJU TRAJNI IMUNITET! 

Svi drugi građani- čak i predsjednik, saborski zastupnici, ministri – imaju imunitet samo u mandatnom razdoblju. JEDINO SUCI IMAJU IMUNITET OD TRENUTKA ZAPOSLENJA DO MIROVINE! NITKO DRUGI! Imunitet im je uveden 90- tih i traje do danas. A baš oni ( čast izuzecima) su jako odgovorni za donošenje odluka o deložacijama siromašnih građana, o održavanju na snazi NEMORALNIH UGOVORA kojima su se opljačkala poduzeća i građani Hrvatske!

Suci su bili ti koji su 90-tih godina bili dužni proglasiti ništavima ugovore kojima su se pljačkale dionice radnika! I 90-tih i danas važi zakon kojim je propisano da ugovor koji je protivan moralu i Ustavu, iako je suglasan zakonu, mora biti proglašen NIŠTAVIM.

Ali većina sudaca nije nemoralne ugovore proglašavala ništavima, nije odbijala tužbe za deložacije, nego je dosuđivala poduzeća onima koji su kasnije proglašavani kriminalcima i deložirala siromašne i obespravljene pomažući tako u pljački i blokadama građana!  To mora završiti!

SUCIMA SE MORA UKINUTI IMUNITET! NE MOGU IMATI VLAST IZNAD VLASTI!

NEMAJU PRAVO BITI PRIVILEGIRANI U ODNOSU NA SVE DRUGE GRAĐANE! MORA IM SE UVESTI KONTROLA RADA PREKO SUDACA POROTNIKA I POSEBNIH INSPEKCIJA GRAĐANA I SANKCIONIRATI IH ZA DONOŠENJE PROTUZAKONITIH, NEMORALNIH I NEUSTAVNIH PRESUDA!

Tolike presude su pale, jer ih je ukinuo viši sud kao nezakonite, što znači da su suci prekršili zakon, a nitko nije odgovarao?! Toliko novca poreznih obveznika je potrošeno na beskonačne sudske parnice, osobe protiv kojih su dizane optužnice zbog kriminala, otuđenja ogromnih svota novca, odlukama sudaca oslobođeni su? I opet nitko od sudaca nije odgovarao?!

Do kada ćemo plaćati sucima da krše zakon?

A mnoge firme su odvedene u stečaj, radnici upropašteni i završili na ulici, mnoge žrtve mobinga su se trajno razboljeli, mnogi građani su blokirani, deložirani – opet odlukama mnogih sudaca, i opet nitko ne odgovara?!

Molimo Vas, u ime svih građana žrtava, blokiranih, deložiranih, potaknite pokretanje postupka radi ocjene ustavnosti i zakonitosti odredbe Zakona o sudovima o imunitetu sudaca, tražite ukidanje imuniteta sudaca, tražite uvođenje kontrole rada sudaca od strane sudaca porotnika, kao što je to bilo prije 90-tih, tražite uvođenje odgovornosti sudaca za donošenje nezakonitih presuda.

Kada netko počini ubojstvo, prekršio je zakon i bit će kažnjen.

Kada sudac donese presudu koju ukine viši sud kao nezakonitu, ili iz drugih razloga, sudac je prekršio zakon, mora biti kažnjen!

Nezakonitim odlukama sudaca, mnoge sudbine građana su upropaštene, mnogi građani su pomrli, deložirani, uništeni,… Suci moraju odgovarati za uništavanja mnogih života nezakonitim presudama i odlukama!

Rješenje Županijskog suda donešenog nedjeljom

     

Sudska rješenja donešena 21. travnja na temelju rješenja od 25. travnja istog mjeseca, bez Pouke o pravnom lijeku, bez dostavne naredbe, bez točno označene stranke u postupku, nadopunjeno četiri godine kasnije

U ime stotina tisuća građana i tvrtki Hrvatske, koje su žrtve nezakonitih presuda sudaca, beskrajno Vam zahvaljujemo unaprijed za sve što ćete učiniti!

R. Marsel./HAZUD

ŽIVOT S OVRHAMA: Ovršni zakon donio je ustavnu neravnopravnost i ništa ne vjeruje ovršeniku

ŽIVOT S OVRHAMA: Ovršni zakon donio je ustavnu neravnopravnost i ništa ne vjeruje ovršeniku

Datum objave: 02. veljače 2016./Piše: Nada Landeka

OVRHA je zastrašujuća riječ koja  većini stanovnika Hrvatske izaziva šok, stres, strah od preživljavanja, nemoć, uznemirenost i ogromnu zabrinutost za budućnost.  Prema viđenju većine ljudi, iz pakla ovrhe gotovo da se i ne može izvući. Jednom kad se dospije na crnu listu, u blokadu, kad čovjeka počnu razvlačiti ovrhovoditelji i ovršitelji – gotovo da da nema izlaza. Međutim, kao i za svaki problem, tako je u ovršnom postupku najbitnije znati s čim se borite kako biste mogli i sami sebi pomoći i lakše ipak pronašli rješenje.

Kao prvo, na temelju kojeg dokumenta se može pokrenuti ovrha?

Ovrhe se pokreću na temelju vjerodostojne ili na temelju ovršne isprave.  Vjerodostojna isprava je, prema Ovršnom zakonu, račun, mjenica, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

Na temelju vjerodostojne isprave, ovrhovoditelj se obraća javnom bilježniku koji donosi Rješenje o ovrsi i šalje ga potom ovršeniku. Ovršenik na isto ima pravo žalbe, stoga obavezno preuzimajte poštu kako rješenje ne bi postalo pravomoćno. Kad podnesete žalbu u zakonskom roku, javni bilježnik Rješenje o ovrsi prosljeđuje nadležnom sudu i predmet ide u parnicu. U parničnom postupku imate mogućnost dokazivati svoje pravo, jeste li dužni, niste dužni, je li dug u zastari, što su vaši opravdani razlozi da dug nije plaćen, i postoji li dug uopće.  Na sudske rasprave morate se odazivati, jer će sud u suprotnom donijeti Presudu radi ogluhe, prema odredbama ZPP-a (Zakon o parničnom postupku) a već na prvu raspravu morate donijeti i predložiti sve dokaze koji vam idu u prilog.   Računi  ovršenika nisu blokirani sve dok odluka suda ne bude pravomoćna, tako da imate vremena dokazati svoje pravo.

Svakako provjerite koji zakon je za vaš slučaj primjenjiv.  Ovrha se provodi po onom ovršnom zakonu koji je na snazi u trenutku pokretanja i taj zakon se mora primjenjivati tijekom čitavog ovršnog postupka, sve do dovršetka.

Kakva je isprava ovršna isprava?

Općenito govoreći, ovršna isprava je javna isprava, točno određenog sadržaja, kojoj je svojstvo ovršnosti izrijekom priznato zakonom (načelo legaliteta).

Kako bi bilo što jasnije koje to isprave se smatraju ovršnima, pokušat ću pojasniti.

1. ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba,
2. ovršna odluka arbitražnog suda,
3. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze,
4. ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava,
5. nagodba sklopljena u postupku pred sudovima časti pri komorama u Republici Hrvatskoj,
6. nagodba sklopljena pred poreznim tijelom,
7. rješenje o utvrđivanju poreza
8. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza,
9. te druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

Na temelju  ovšnih iisprava ovrhovoditelj može neposredno tražiti  naplatu svojih potraživanja ovrhom. Ovršna sudska odluka i sudska nagodba su pravomoćne sudske odluke (presude, rješenja), i pravomoćne sudske nagodbe. Isto tako se ovršnom ispravom smatra bjanko zadužnica, mjenično očitovanje, suglasnost o zapljeni plaće, administrativna zabrana.  Prema zakonu, ove isprave neposredno se šalju ili osobno predaju  na naplatu u FINU, i njima se račun ovršenika blokira odmah isti dan ili najkasnije sutradan. Da bi se ovršenik oslobodio ove obveze i teške muke, mora pokrenuti parnicu radi nedopuštenosti ovrhe, a što traje. Za cijelo to vrijeme ovršenik je blokiran ukoliko ne zatraži da sud u istoj parnici donese iprivremenu mjeru zabranom naplate po računima do okončanja postupka.

Ovršna isprava smatra se i porezno rješenje, na koje u pravilu žalba ne odgađa izvršenje. Dakle, Porezna uprava ima neprikosnoveno pravo blokirati pravne i fizičke osobe odmah po donošenju rješenja, neovisno o vašoj procjeni da nisu ispravno utvrdili činjenice i da vi tu svoju procjenu možete i činjenično dokazati u žalbenom postupku.  Obično po okočanju žalbenog postupka, čak i da se dogodi čudo u kojem  Ministarstvo financija ukine rješenje koje je donijelo, a na kojem se temelji ovrha, do tada prođe niz godina nakon kojih teško ima oporavka za ovršenika.

Slično  je i sa bilo kojom drugom ovršnom ispravom, međutim, razlika je u postupanju. Ovršne isprave  na temelju kojih se ne provodi neposredna zapljena putem FINE a to su solemnizirani javnobilježnički akti, podnose se uz Prijedlog za ovrhu nadležnom sudu, u originalu,  i sud na temelju takvog prijedloga donosi Rješenje o ovrsi. Na takvo rješenje također imate pravo žalbu, ali račun vam je odmah blokiran, isti će biti deblokiran ukoliko sud prihvati vašu žalbu i žalbene razloge, ili ukoliko Prijedlogom zatražite odgodu ovrhe (pa sud istu prihvati), iz razloga jer protiv ovrhovoditelja vodite neke druge postupke radi dokazivanja nepostojanja tražbine ili ništetnosti.

Vjerodostojne isprave zastarijevaju u rokovima od jedne do tri godine.  Ovršne isprave imaju zastarni rok od 10 godina.

Zakon o obveznim odnosima propisuje rok od deset godina za nastup zastare za sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, odlukom drugoga javnog tijela nadležne vlasti, nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom.

Dakle, protekom roka od deset godina od nastupa pravomoćnosti, odnosno od proteka roka za dobrovoljno ispunjenje koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom, nastupa zastara potraživanja.

Međutim, zastara se prekida sa svakom radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Kad se kaže  „sudske odluke“ pri tome se misli  na presude, rješenja, platne naloge te druge odluke koje su donesene u postupku pred sudom i izbranim sudom. Sudskom nagodbom je nagodba sklopljena u postupku pred sudom i izabranim sudom. Pod odlukom upravnoga tijela podrazumijeva se rješenje i zaključak koji su u upravnom postupku donijeli tijelo državne uprave ili pravna osoba s javnim ovlastima. Dok je upravna nagodba, nagodba zaključena u upravnom postupku pred tijelom državne uprave odnosno pred pravnom osobom s javnim ovlastima.

Dokazivanje postojanja duga

Kod određivanja ovrhe polazi se od načela strogog formalnog legaliteta.  To znači da se postojanje tražbine dokazuje – ovršnom ispravom, a ne evenutalnim stvarnim stanjem postojećeg dugovanja.   Sud i javni bilježnik vjeruje u praksi da ovrhovoditelj ima tražbinu koju dokazuje ovršnom ispravom za koju je ovršenik na jedan od načina dao svoju suglasnost i pristanak.

Međutim, ovršna isprava, po prirodi stvari, u vrijeme kad se traži ovrha, ne dokazuje snagom neoborive predmnijeve postojanje tražbine i legitimacije.    Naime, tražbine utvrđene javnobilježničkim aktom, zadužnicom, presudom, nagodbom, mijenjaju se kroz desetogodišnji period.  Ovrha se može tražiti i deset godina nakon sastavljanja tih akata iako se u međuvremenu moglo svašta dogoditi. Upravo zato ovršeniku treba omogućiti da u ovršnom postupku pokuša, na isti način na koji ovrhovoditelj dokazuje svoju tražbinu, dokazati da su tražbina ili legitimacija ovrhovoditelja – prestali.

Takva je bila logika u prethodnim ovršnim zakonima. Da sud može u povodu prigovora ovršenika potkrijepljenog javnom ili ovjerovljenom ispravom, dokazima o plaćanju i sl.  obustaviti ovrhu.

Prema novom Ovršnom zakonu ovršeniku se uopće ne vjeruje

Ako ovršenik javnom ili javno ovjerovljenom ispravom dokazuje da je tražbina prestala, da ovrhovoditelj nema više legitimacije, a ovrhovoditelj se ne suglasi s tim prigovorom, sud će doduše na parnicu uputiti ovrhovoditelja, ali će održati na snazi sva prava koja ovrhovoditelj ima na imovini ovršenika.

Ovršenik će tako, iako možda ima dokumentaciju kojom dokazuje da se ovrhovoditelj u cijelosti namirio, ili da uopće nema prava, morati čekati duži rok do okončanja parnice na koju je upućen ovrhovoditelj.

Na ovaj način ovrhovoditelju je omogućeno da rastezanjem i odugovlačenjem parnice vrši pritisak na ovršenika koji je prisiljen pristati na nagodbu koja će za njega biti nepovoljna.

Očigledno je da u daljnjem parničnom postupku ovrhovoditelj postojanje svoje tražbine i legitimacije može dokazivati u ovršnom postupku ispravama određene kvalitete, ali ovršenik ne može ispravama jednake kvalitete dokazivati da su kroz desetogodišnji rok – tražbina i legitimacija prestali.

Na ovaj način stvorena je protuustavna neravnopravnost u tretiranju stranaka u parnici, jer ako jedna stranka nešto smije dokazivati – onda bi na potpuno  jednak način i jednakim instrumentima to morala i smjela i druga stranka.

Vlade RH protekom vremena mijenjaju se, dužnicima nelegalnih kreditora vrijeme curi

Vlade RH protekom vremena mijenjaju se, dužnicima nelegalnih kreditora vrijeme curi

Datum objave: 02.02.2016./hazud.hr /E.H.

Dana 18. rujna 2015. godine jednoglasno su u Hrvatskom saboru izglasane Izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim izmjenama su unijete promjene o ništetnosti ugovora o kreditima sklopljenim sa kreditorima koji nisu imali potrebna ovlaštenja za isplate kredita na području Hrvatske, izmjene o obustavi ovrhe do odluke o ništetnosti ugovora o kreditu i javnobilježničkih akata, i izmjene o nadležnosti sudova kojim izmjenama je regulirano da su za sva pitanja oko legaliteta ovih kreditnih poslova nadležni hrvatski sudovi.

Tihim treptajima srca na saborskoj galeriji odluku saborskih zastupnika iščekivali  su i dužnici austrijskih RBA zadruga i nekoliko članova udruge Franak. Naime, u Saboru RH toga dana odlučivalo se o njihovim sudbinama. I predstavnici udruge Franak  baš kao i oštećenici nelegalnih austrijskih RBA i drugih nelegalnih domaćih i stranih kreditora prošli su mukotrpan put do donošenja te odluke.

Brojni su dužnici iseljeni iz svojih domova,  blokirani su im imovina i bankovni računi, pogled u budućnost neizvjestan  je.  

Cijeli ovaj problem je još prije dvije godine uočila i novinarka portala  www.hazud.hr iwww.hop.hr  Nada Landeka, koja je svo slobodno vrijeme posvetila razotkrivanju ove velike  pljačke od strane nelegalnih kreditora.  Landeka je još od razotkrivanja afere s kreditnim uredima čiji su predstavnici kroz brojna trgovačka poduzeća doslovno otimali nekretnine svojih dužnika dobro proučila njihov sistem i način rada.  Ugovori o kreditima sklapani su na brzinu, u obližnjim kafićima, preko posrednika, kod javnih bilježnika druge ugovorne strane gotovo nikad  nije bilo na potpisu ugovora,  vrlo često dužnici nisu niti razumjeli što sve potpisuju. Ugovori  o kreditu i javnobilježnički akti imali su brojne pravne nedostatke  na koje su sudovi bili dužni paziti po službenoj dužnosti, ali nisu pazili. Umjesto da ugovore o kreditima koji su sklopljeni sa ilegalnim kreditnim institucijama proglase po službenoj dužnosti ništetnima, sudovi su donosili rješenje o ovrsi, rješenje o dosudi, o iseljenju….

Građani RH našli su se u zatvorenom krugu iz kojeg gotovo da i nije bilo izlaza. Mnogi su se ubili, velik broj je završio u bolnicama zbog brige i proživljenog stresa,  većina je živjela, a mnogi još uvijek žive, u potpunom beznađu.

Toni Eterović koji je oštećenike okupio u Ambasadu mirotvoraca započeo je vrlo dobru protudužničku kampanju na svojem portalu Udarno.hr koja je na žalost završila neslavno. Eteroviću su zabranili pisanje na portalu.  Oštećenici RBA nelegalnih austrijskih zadrugapotom su se razvodnili u nekoliko grupa,  razdvojeni u načinu razmišljanja i pronalaženju rješenja. Ponekad su se slagali  oko zaštite zajedničkih interesa, ponekad su se i sukobljavali. Nepotrebno, jer svi su imali jednak problem, kredite sklopljene sa nelegalnim kreditnim institucijama, u koje su startali sa malim iznosom duga, kroz godine je otplaćen iznos koji je odgovarao glavnici, međutim ista se nije niti malo smanjivala otplatom kredita, nego je  naprotiv, tek malo  načeta kamata. U međuvremenu im se nekretnina našla na „bubnju“, a glavnica i kamata ostajale su gotovo jednake.  Bezobzirno su im otimali nekretnine.  Lihvarske zadruge manipulirale su imenima, novo registriranim trgovačkim poduzećima za prodaju nekretnina, manipulirale su  i privremenim OIB-om. Austrijske zadruge žestoko su se suprotstavljale borbi oštećenika i pri tom koristile sva moguća sredstva i poznanstva, sve do vrha države.

Oštećenici su se razišli i u metodama rješavanja. Dok su jedni sugerirali nagodbe i dogovore sa nelegalnim zadrugama, drugi su se zalagali za proglašenje ništetnim ugovora o kreditu i javnobilježničkih akata.  Najčešće  je dužnicima nelegalnih zadruga  sugerirano podizanje tužbi radi ništavosti, zabilježbe spora u zemljišnim knjigama, prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja obzirom na njihovo nelegalno financiranje na području Hrvatske, kao i zbog brojnih nedostataka u kreditnoj dokumentaciji. Od izostanka Apostilla (nadovjere), zatim do prijevoda ugovora o kreditu, potpisa druge strane, nedostatka međunarodne punomoći, i na koncu, najbitnijeg  nedostatka, upitnik koji još uvijek visi u zraku, kako su uopće javni bilježnici utvrdili identitet davatelja kredita  obzirom da isti nije imao registriranu podružnicu na području Hrvatske.

Predsjednica RH i Neno Koljaja

Svi ti pravni nedostaci elaborirani su u niz tekstova objavljenih na našem portalu,  i u pismu  koje je  HAZUD uputio predsjednici RH, a osobno ga je i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović predala novinarkaNada Landeka,  koja  je predsjednicu  posjetila zajedno sa Nenom Koljajom, poduzetnikom iz Posedarja kojeg su nelegalne austrijske zadruge ovršile gotovo do gole kože te sa drugim oštećenicima i odvjetnicom Ines Bošković Sorić.

Ova složna ekipa prilikom posjeta Pantovčaku, obrazložila je predsjednici sve probleme oko austrijskih RBA zadruga, kao i o teškoj situaciji u kojoj su se našli dužnici zbog činjenice da se pred hrvatskim sudovima legalizira nelegalno i protuzakonito.

U svakoj drugoj državi sa funkcionalnim pravnim sustavom,  takve nelegalne institucije imale bi trajno zabranjen rad u zemlji u koju su došli, a uz to bi još i platili visoke kazne i poreze.

Za razliku od tih drugih pravno uređenih zemalja, u Hrvatskoj su lihvare i lihvarske tvrtke i zadruge  dočekali objeručke, oprostili im poreze, a za uknjižbu u zemljišne knjige i otimanje nekretnina  „pronašli su im i rupu u zakonu.“  Nakon što je saborski zastupnik  Damir Kajin koji je gotovo pa jedini prepoznao ovaj težak oblik krimena nad hrvatskim građanima, načeo ovu temu iz saborske govornice, te organizirao dvije konferencije za medije na kojima je istaknuo ovaj značajan problem, najveće iznenađenje je bila činjenica da su predstavnici nelegalnih austrijskih RBA i drugih zadruga unaprijed bile upoznate sa svim planiranim, te su novinarima i prije održane konferencije za tisak u više navrata podijelili priopćenje koje je bilo dijametralno suprotno od iznešenog od strane oštećenika, i kojim priopćenjem su te nelegalne austrijske zadruge dale same sebi legitimitet u Hrvatskoj,  pravdajući se da je „sve po zakonu“.

Damir Kajin precizno je elaborirao, gotovo svakodnevno u Saboru o svim nepravilnostima. Medijskim istupima oštećenika Nene Koljaje, tajnice HAZUD-a i novinarke Nade Landeka, te  Damira Kajina, kao  i pismom predsjednice RH upućenom institucijama,  postiglo se da je problem nelegalnih kreditnih ustanova postao problem broj 1 za koje nužno treba HITNO pronaći adekvatno rješenje.

O ovom problemu Landeka je rekla i ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću prilikom zajedničkog gostovanja na Hrvatskom radiju u radijskoj emisiji o ovrhama, a jednako  pitanje postavila je i ministru financija kada su se tadašnji ministar Linić i njegov pomoćnik Šegon još 2013. godine jednoglasno složili  – takvi ugovori o kreditima su nelegalni i ništetni.  Međutim, ugovori nisu poništeni, ovrhe nisu obustavljene, niti su izjave aktualnih ministara i političara  umanjile agoniju dužnika.

Ovrhe i deložacije su se nastavile, ali se isto tako nastavila i borba oštećenika nelegalnih kreditnih zadruga i kreditnih ureda.

Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja da se u Saboru izglasa amandman kojim se ovrhe obustavljaju, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ipak je konačno donešen u rujnu 2015. godine.

Nakon silnog truda, elaboriranja, velikog broja tekstova, i medijskog istupanja oštećenika i saborski zastupnici iz prošlog saziva Sabora konačno su shvatili da nezakonito i nelegalno ne može postati pravno valjano i legalno.

Međutim, sudovi jako sporo donose odluke. Iako je odgoda  ovrhe i presuda radi ništetnosti odluka od iznimne hitnosti i značaja za dužnike/ovršenike, nedefiniranost Zakona i njegova primjena usporili su donošenje sudskih odluka koje ovršenicima život znače.

Stoga dužnici nelegalnih kreditora, od nove Vlade RH očekuju da korigira nedorečeno od strane bivše vlasti, te da promtnom reakcijom donesu jedinstvenu odluku kojom će se ova dužnička agonija zauvijek zaustaviti, a Hrvatska konačno postati  pravna država u kojoj su Zakon i Ustav iznad korupcije.

 Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,

Nada Landeka: OVRHE I OVRŠNI POSTUPCI U PRAKSI

Nada Landeka: OVRHE I OVRŠNI POSTUPCI U PRAKSI

Datum objave: 23. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/HAZUD

Iz prakse, i uočenih problema u ovršnim postupcima i postupcima zaštite prava vlasništva, a kroz djelovanje Udruge Veronika Vere za zaštitu žrtava pravosuđa,  utvrđeno je da suci često u ovršnim postupcima često brkaju pojmove i ne primjenjuju razliku između ovrhovoditelja i predlagatelja osiguranja – već ih poistovjećuju, što nije u skladu sa Zakonom.

Također, prema Ovršnom zakonu, sudionik ili treća osoba koja polaže pravo temeljem valjanog pravnog posla – na stvar ili pravo, odnosno nekretninu, nema gotovo nikakva prava, iako je prethodno uložio i novac, rad i trud. Dok stjecatelja  nekretnine pritišću obveze koje prate nekretninu već od samogtrenutka sklapanja Ugovora o kupoprodaji, ili nekog drugog ugovora, država mu uskraćuje njegovo osnovno pravo vlasništva samo iz razloga jer je uknjižba iz nekog razloga trenutno neprovediva.

No,  takva situacija nikako ne bi smjela utjecati na PRAVO – KOJE JE ZAJAMČENO USTAVOM – tj. pravo vlasništva.

Tijekom provedbi ovršnih postupaka i pri razotkrivanju kriminalnih radnji Banke se ne bi smjele pozivati na bankarsku tajnu, već bi trebale pomoći pri razotkrivanju kriminala i korupcije.

Često se u ovršnom postupku zlorabi snaga ovrhovoditelja ili drugim riječima;  ovrhovoditelj je uvijek u pravu.  No ni jedan ovršni postupak ne bi se smio provoditi bez dokaza da je ovršenik prethodno pozvan na plaćanje svoje obveze, uz javnobilježnički ovjerenu konto karticu.

Tu bi također trebalo prethodno omogućiti pregovaranje sa dužnicima (razuman rok ne duži od 30 dana), u svrhu postizanja reprograma obveza (i za fizičkeosobe).

Zlorabi  se, na štetu dužnika i vrijednost imovine

Naime, često Banke pokreću ovršni postupak po vrijedosti nekretnine koja je procijenjena u trenutku sklapanja ugovora. Takav pristup je pogrešan iz razloga jer nekretnina s godinama ili propada ili joj se povećava vrijednost, u svakom slučaju ne može biti jednake vrijednosti kroz 10 godina ili više, do isteka kreditne obveze, pa jedan dio ovršenika je teško oštećen (kod vrijednijih nekretnina, dok drugi profitiraju koji su pod zalog dali bezvrijednu nekretninu sa prethodno ugovorenom cijenom kod sklapanja Ugovora).

Nekretnina se svakako mora procijeniti prije zakazivanja javne dražbe, što ovrhovoditelji za sada često izbjegavaju, a novac od prodaje treba se rasporediti na način da se zatvori potraživanje ovrhovoditelja, a ostatak isplati ovršeniku (što Banke uopće ili gotovo nikako ne rade).

Takvim postupkom bi se izbjegla nasilna prodaja nekretnina za vrlo male iznose.  Ili pak,  kao što to rade civilizirana i pravno uređena društva, omogućiti ovršeniku da u zadanom roku sam proda nekretninu, ili da ju otkupi ponovno od ovrhovoditelja.
Dakle, umjesto dosadašnje prakse gdje se ovršeniku brani da sudjeluje na dražbi kod prodaje nekretnina koje su njegovo vlasništvo, trebalo bi  postupiti upravo suprotno, prvo ponuditi ovršeniku da otkupi svoju nekretninu, i to po opciji jednokratne otplate uz diskont ili mjesečnih otplata.

Samo ovakvim postupanjem omogućilo bi se dostojanstvo ovršeniku bez zlouporabe prava i ovršenika i ovrhovoditelja. Ovrhovoditelj bi jednako naplatio svoje potraživanje od ovršenika ili nekog drugog kupca ako ovršenik odustane od kupnje, a ovršenik pak ima mogućnost na dostojanstven način sanirati svoje obveze, bez iseljenja iz kuće četveronoške.

Prema Ovršnom zakonu koji je na snazi, pravo sudjelovanja, ili pravo prigovora imaju samo ovršenik i ovrhovoditelj. Međutim, treće osobe koje su iz nekog razloga (javnobilježnički ovjerena isprava) vlasnici pokretnina ili nekretnina, onemogućeni su u ostvarenju svojih prava – jer njihova tužba ne odgađa ovrhu. Takovim postupanjem izaziva se šteta ulagačima, investitorima,
svima onima koji imaju pravni interes i koji to naravno – mogu dokazati dokumentacijom. Sud često zna izbjegavati donošenje Rješenja kojim upućuje treće osobe u parnicu – a radi dokazivanja njenih prava, a bez takve upute – ne mogu se prava treće osobe niti dokazati.

Ovrha bi morala biti zabranjena na istodobno na  cjelokupnoj imovini

Takovim postupanjem se ovršenik dovodi u potpunu nemogućnost normalnog življenja. Ako je jedna nekretnina dovoljna za namirenje duga, ne bi se  smjela  istodobno ovršiti i sva druga pokretnina, nepokretna imovina i financijska sredstva jer takovim postupanjem se ovršeniku ukidaju sva  njegova prava i uskraćuje pravo na egzistenciju i život dostojan čovjeka, a ovrhovoditelju se daje puno više nego što mu pripada, što je protuustavno, i  protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Ovrhovoditelji najčešće pokreću ovrhu za puni iznos iz ugovora o kreditu iako stranke plaćaju godinama prije pokretanja ovršnog postupka. Vjerovnici bi trebali biti dužni pregovarati sa dužnikom, radi usklađenja dugovanja, obračuna kamata i slično  – pod prijetnjom kaznenog progona, jer bez  jasnog i preciznog očitovanja o dugu, dug raste  doživotno, a ovrhovoditelj može
zlorabiti svoj položaj.

Ovršni zakon, i svi drugi propisi jamče ovršeniku – zaštitu dostojanstva. Iz zadnjih slučajeva; obitelji Vukić, obitelji Frlan, i brojnih drugih  obitelji svi smo mogli vidjeti da se ovršeniku ne jamči ništa, a najmanje  dostojanstvo.

Na teren izlazi veliki broj interventnih policajaca – radi osiguranja ovrhe  odnosno provedbe deložacije a sav trošak pada na teret ovršenika.

Pravna nesigurnost stjecanja vlasništva ugrožava investicije i ulaganja.

Poništavaju se pravomoćne sudske odluke, primjenjuju se krivotvorene sudske odluke, grade se objekti i kuće na tuđem zemljištu, upada se u kuće i nitko ne može istjerati osobe koje na nezakonit način upadnu na tuđu imovinu, a  sudovi koji bi u takvim parnicama trebali odlučivati – hitno – odlučuju po  nekoliko godina, i to o stvari koja je sasvim jasna i nedvojbena – VLASNIŠTVO JE ZAJAMČENO SVAKOM GRAĐANINU USTAVOM I NEPOVREDIVO.

Zlorabi se Ovršni zakon, i u praksi se ne primjenjuju odredbe koje bi se morale primjenjivati. Poistovjećuju se “kruške i jabuke”, dužnik i njegova rodbina, bračni partneri, itd.

Ovrhovoditelj nije ovlašten naknadno tražiti proširenje ovrhe novim sredstvom ili na novom predmetu, iako to u praksi čini. Ovrhovoditelj može predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe samo ako se pravomoćno rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili određenom sredstvu ne može provesti, što ovrhovoditelji rijetko ili gotovo nikako ne primjenjuju u praksi.

Suci znaju manipulirati i sa dostavom pismena, baš kao i građani

Oglasna ploča često znade biti kazna za sve one koji izbjegavaju uzeti poštu, a također i sredstvo sucima koji ponekad baš i ne žele da građani poštu prime, stoga, poštu uvijek treba zaprimati, bez obzira koliko ovršeniku bila mrska plava koverta. Samo žalbom može osporiti navode ovrhovoditelja i štiti svoje pravo.

Provedba ovrhe  na novčanim sredstvima i u poreznim postupcima – žalbeni postupak ne odgađa provedbu ovrhe – što neposredno utječe na povredu ustavnih prava građanina.

Naime, Ustavom je zajamčena žalba, i žalbeni postupak je jedini postupak u kojem netko može dokazati svoje pravo ili eventualni rizik od štete pri provedbi ovrhe, naročito ako se radi o nedužniku.

Provedbom ovrhe nad nekretninom ili pokretninom prije isteka žalbenog roka, nanosi se direktna šteta, često i osobama koje su se u tim problemima našle sasvim slučajno.

U ovršnim postupcima  za naplatu potraživanja, sukladno Ovršnom zakonu i Zakonu o javnim bilježnicima,  započinju se postupci kod javnog bilježnika, a tek kad ovršenik istakne žalbu, isti se nastavlja pred sudom, u parnici.

Ovaj postupak drastično pogoršava  naplatu potraživanja. Parnice se opet vode godinama, izmišljaju  se razni dokazi i protudokazi,
sve u svrhu ometanja naplate.   Daleko lakše, jednostavnije i pristupačnije bi bilo da svaki građanin kao  “sam svoj majstor”. može podnijeti Prijedlog za ovrhu, a tek nakon nastavka  pred sudom, da ima obvezu (ako mu treba) angažirati odvjetnika.  Umjesto
ovih skupih i dugotrajnih postupaka, daleko bolji pristup bio bi da  ovrhovoditelj ima obvezu putem Suda obavijestiti ovršenika o namjeri  pokretanja ovršnog postupka, unutar kojeg postupka bi ovrhovoditelj po  opomeni imao rok od 30 dana da plati svoju obvezu, a u slučaju ignoriranja,  ili ogluhe, odnosno ukoliko izostane dokaz da je platio dug,  automatizmom  pokrenuti prisilnu naplatu bez dodatnih parničnih postupaka neposredom  naplatom na žiro računu ovršenika. Međutim, građanin mora biti obaviješten o pokrenutoj ovrsi.

Na takav način bila bi ispunjena zakonska forma, a ne bi se kršio ni Ustav,  jer bi ovršenik bio pravodobno obaviješten o potrebi žurnog plaćanja, te bi imao dovoljno vremena da osigura sredstva za podmirenje duga.  Svi bi uštedjeli novac, i ovršenik i ovrhovoditelj i sud, i na koncu Država, a  postupci bi se okončali za 30 dana. Nakon toga roka više nema parničenja, već ukoliko ovršenik nije dokazao uplatom da duga prema ovrhovoditelju nema, nastupa  isključivo naplata.

Sukladno odredbama Ovršnog zakona, ovršeniku bi se morala pružiti mogućnost da sam ponudi ovrhovoditelju naplatu iz sredstava koja su mu najmanje bolna i na kojem predmetu je najbrža naplata, a ovrhovoditelju se ne bi smjelo omogućiti da blokira cjelokupnu imovinu i račune ovršenika jer mu tako onemogućuje da normalno živi, radi i stvara – sredstva kojima mu se
omogućuje da podmiri dug.  Najčešće se nakon pokretanja ovrhe, blokira imovina, koja pak ostane zablokirana zabilježbom ovrhe, ili blokadom računa više godina. U nekoliko godina  – ovršenik je radno “mrtav” čovjek, jer  više nema apsolutno nikakvih
mogućnosti da se revitalizira i “oživi”.

Ovrha se može i smije provoditi samo u granicama ovršne ili vjerodostojne isprave, ne preko toga.  Osim toga, ukoliko ovršenik nije dao suglasnost u javnobilježnički ovjerenoj ispravi, da se  na njegovoj imovini neposredno može izvršiti naplata, naplata se, sukladno OZ-u,   ne može direktno vršiti na njegovoj  imovini, pa makar  isprava i bila ovršna, ili na nekretnini postojalo založno pravo, već
se pravo ovrhovoditelja za naplatu na imovini mora dokazati pravomoćnim ovršnim rješenjem, uz koje, bi moralo biti priloženo stanje aktualnog duga, uz JAVNOBILJEŽNIČKI OVJERENU KONTO KARTICU.

Osim toga, za naplatu potraživanja na nekretnini, pri podnošenju Prijedloga za ovrhu, nužno je priložiti original zemljišno knjižni izvadak kao identifikacija nekretnine, i ovršna isprava sa klauzulom pravomoćnosti, što  za sada, u praksi, ovrhovoditelji rijetko rade.

Također je jako važno, obratiti pažnju na podatke iz Rješenja u ovrsi. Ukoliko ne odgovaraju osobni podaci, adresa i dr. ovrha se ne može provoditi. Uočeno je također, da ovrhovoditelji znaju navesti ovršne isprave za provedbu ovrhe, različite od onih koje ima ovršenik. Da li zabunom, ili svjesno, no jako je važno provjeravati; osobne podatke, broj Ugovora ili Sporazuma temeljem kojeg se određuje ovrha,  datume Ugovora ili Sporazuma, zemljišno knjižne čestice, broj z.k. uloška, iznos duga,  sve to mogu biti bitne stvari koje već sutra mogu pomoći, da se ovršni postupak obustavi ukoliko je došlo do pogrešno navedenih podataka u Prijedlogu za ovrhu

 Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,

USTAVNI SUD RH: “Svi smo, od građana do institucija, obvezni poštovati Zakon, propise, međunarodne ugovore (erge omnes) na kojima počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi

USTAVNI SUD RH: “Svi smo, od građana do institucija, obvezni poštovati Zakon, propise, međunarodne ugovore (erge omnes) na kojima počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi

Datum objave: 31. siječanj 2016./Piše: Nada Landeka

Iz nedavne Odluke Ustavnog suda RH, donešene u slučaje Cvjetković,  nedvosmisleno proizlazi obveza SVIH u Republici Hrvatskoj na poštivanje Zakona i drugih propisa, Ustava RH i međunarodnih Konvencija i Deklaracija kojih je RH potpisnica.

Zaključujući prema stavu i odluci Ustavnog suda RH,  i predstavnici oštećenika austrijskih RBA zadruga, štedionica i banaka, kao i drugih kreditnih ustanova koje su nelegalno isplaćivale kredite na području Republike Hrvatske, slažu se sa uputom najvišeg suda RH,  danom svim državnim tijelima, pa i građanima, da su dužni poštovati Zakon RH i Ustav. Istovremeno, dužnici nelegalnih kreditnih ureda i nelegalnih austrijskih zadruga,  podsjećaju Ustavni sud RH i na obvezu svih tijela na uspostavljanje „korektnog“ odnosa politike, pravosuđa i naroda, te na ustavnu obvezu zakonodavnih i sudbenih tijela na: jednakost u zaštiti građana u postupku pred sudovima i drugim tijelima.

Samo postupanje uz pravilnu primjenu zakona, poštivanja svih građana uz primjenu načela jednakosti jačaju vjerodostojnost načela „pravičnog suđenja“ i pravne države!

Isti taj Zakon RH i Ustav na koji se poziva Ustavni sud,  sve do ulaska Hrvatske u EU zabranio je neposredno obavljanje bankovnih usluga (Dopis HNB-a), Zakon o deviznom poslovanju, kreditori nisu imali ikakve dozvole za obavljanje rada na području Republike Hrvatske. Posebno je znakovito očitovanje austrijskog tijela FMA koji jasno kaže da za poslovanje u Republici Hrvatskoj potrebno je primjenjivati hrvatske propise. Oštećenici austrijskih RBA nelegalnih zadruga se unutar svojih aktivnosti  bore za ona prava koja se u pravnoj državi zapravo podrazumijevaju, i koja su svakom hrvatskom građaninu zajamčena Ustavom i Zakonom. Sam Ustav propisuje da akti koji su protivni moralu, zakonu i Ustavu nemaju pravnu snagu. U isto vrijeme, upravo na takvim nemoralnim, nezakonitim i neustavnim aktima temelje se ovršni postupci, nakon kojih se po pravomoćnosti istih  domovi dužnika/ovršenika  prodaju na dražbama, te se vrše deložacije. Upravo iz tih razloga, radi zaštite Ustavom zajamčenih prava svakog građanina RH  i radi zaštite ustavnopravnog poretka koji je ugrožen nepoštivanjem Zakona, propisa, Ustava i Konvencija od strane onih tijela koji bi ih upravo trebali najviše primjenjivati i poštovati, te davati primjer građanima odlukama utemeljenim na važećim zakonima, predstavnici oštećenika RBA zadruga obratili su se za pomoć i podršku i predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović, te saborskom zastupniku Damiru Kajinu (iz prošlog saziva Sabora).

Na žalost, još uvijek se vode medijski i institucionalni ratovi i prepirke oko toga je li nešto oko RBA austrijskih kreditora bilo zakonito ili nezakonito. Za potvrdu zakonitosti dovoljno je pročitati svega nekoliko zakona kojima je reguliran rad stranaca i stranih pravnih osoba u Hrvatskoj, koji svoje djelovanje u Hrvatskoj mogu ozakoniti samo putem registriranih podružnica i osiguranjem potrebnih dozvola nadležnih tijela, u ovom slučaju HNB, Ministarstva financija, HANFE. Još uvijek je nejasno i kako i na koji način su javni bilježnici u RH ovjeravali javnobilježničke  akte koji nemaju snagu ovršne isprave, bez sudjelovanja druge strane, bez prisustva tumača, i kako se upravo ti akti priznaju pred hrvatskim sudovima kao važeća ovršna isprava, iako i Zakon o javnom bilježništvu, kao i mnoštvo drugih zakona, pa i sam Ustav RH,  propisuju način poslovanja i pravnu regulativu na području RH.

Pravni poslovi sklopljeni suprotno važećim zakonima i propisima, ništetni su pravni poslovi

Trud predstavnika oštećenika RBA nelegalnih institucija, koje nelegalne institucije su, reklo bi se na prilično „čudan“ način stjecali nekretnine u Republici Hrvatskoj, i to  uz pomoć onih domaćih tijela, koji  na očigledno  „čudan“ način primjenjuju domaću pravnu regulativu, iako bi upravo ta tijela trebala prednjačiti kao uzor na poštivanju Zakona i Ustava, nije samo trud za pomoć oštećenicima  austrijskih RBA nelegalnih kreditora, već je njihov trud upravo kamen temeljac za uspostavu pravne države u RH i očuvanja ustavnopravnog poretka.

Upravo prema Uputi Ustavnog suda Republike Hrvatske „Odgovornost pojedinca, institucije, zajednice, i obveza na poštivanju Zakona, propisa, Ustava RH, Konvencija, najvažniji je jamac ostvarenja ustavne vladavine u Republici Hrvatskoj.“

Stoga smo svi,  od građana do institucija  „ obvezni poštovati Zakon, propise, međunarodne ugovore (erge omnes) na kojima počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi.

Svatko je dužan tu činjenicu prihvatiti i poštovati!“  (Ustavni sud RH).

U tom smislu, oštećenici austrijskih RBA zadruga, štedionica i banaka koje su na području Hrvatske nelegalno isplaćivale kredite i poslovale, očekuju da se o njihovom pravu pred pravosudnim tijelima (sudovima, ODO, DORH-u, i drugim tijelima) odlučuje po Ustavu, Zakonu i na osnovu međunarodnih ugovora).

Poštivanjem Odluke Ustavnog suda RH, koji je  pozvao sve koji žive i djeluju u Republici Hrvatskoj  na obvezu poštovanja Zakona, propisa i međunarodnih ugovora, prava ovršenika žrtava nelegalnih institucija biti će zaštićena, a deložacije i velik broj ovrha zaustavljeno!

 Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,