PREDSJEDNIŠTVO UDRUGE VERONIKA VERE UZVRAĆA PREDSJEDNICI OPĆINSKOG SUDA U ZADRU Na žalost Ane Mišlov, za razliku od nasilno iseljenih obitelji Schumacher, mi govorimo i čitamo hrvatski jezik, a i odlično poznajemo zakone Republike Hrvatske i Ustav RH! | Hazud.hr

PREDSJEDNIŠTVO UDRUGE VERONIKA VERE UZVRAĆA PREDSJEDNICI OPĆINSKOG SUDA U ZADRU Na žalost Ane Mišlov, za razliku od nasilno iseljenih obitelji Schumacher, mi govorimo i čitamo hrvatski jezik, a i odlično poznajemo zakone Republike Hrvatske i Ustav RH! | Hazud.hr: Piše Udruga Veronika Vere Foto HANZA MEDIA

PREDSJEDNIŠTVO UDRUGE VERONIKA VERE UZVRAĆA PREDSJEDNICI OPĆINSKOG SUDA U ZADRU Na žalost Ane Mišlov, za razliku od nasilno iseljenih obitelji Schumacher, mi govorimo i čitamo hrvatski jezik, a i odlično poznajemo zakone Republike Hrvatske i Ustav RH!

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 19/01/2018 | LEAVE A RESPONSE

Piše Udruga Veronika Vere

Foto HANZA MEDIA

Poštovani, lijepo molimo objavu Priopćenja vezano uz nasilno iseljenje njemačkih državljana, obitelji Schumacher iz kuće koju su kupili 2006. godine na Viru, a iseljeni su nasilno dana 17. siječnja 2018. godine. Na naše istupe u javnosti, radi pomoći i zaštiti obitelji Schumacher, predsjednica Općinskog suda u Zadru dostavila je medijima Priopćenje, na koje odgovaramo Priopćenjem Udruge Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa.

Molimo da ga u cijelosti objavite, u duhu istine, i radi zaštite žrtava pravosuđa, kojih je sve više.

Zahvaljujemo se: Drago Raspudić, predsjednik Udruge Veronika Vere Božica Dugan, podpredsjednica Udruge Veronika Vere Nada Landeka, tajnica Udruge Veronika Vere.

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
UDRUGA VERONIKA VERE – ZA POMOĆ I ZAŠTITU ŽRTVAMA PRAVOSUĐA

NASTAVNO NA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST PREDSJEDNICE OPĆINSKOG SUDA U ZADRU ANE MIŠLOV – ISELJENJE OBITELJI SCHUMACHER DANA 17.01.2018. – U PREDMETU OVR – 1993/2016

Obzirom da se ne slažemo sa navodima iz Priopćenja predsjednice Općinskog suda u Zadru, te da više osoba koje su posljednjih dana aktivno se angažirale oko pomoći obitelji Schumacher mogu potvrditi niže napisano, i obzirom da se iz priopćenja predsjednice Općinskog suda u Zadru iščitava da nitko u Hrvatskoj nema prava iznijeti primjedbe na rad sudaca, nazivajući svaku izrečenu primjedbu „pritiskom” na suce, dostavljamo Priopćenje Udruge Veronika Vere s cjelokupnim opisom pravosudne kalvarije obitelji Schumacher, uz zamolbu da isto, radi rasvjetljenja svih okolnosti, objavite u cijelosti!

Poštovana gdjo predsjednice Općinskog suda u Zadru

Nastavno na vaše Priopćenje za javnost poslano medijima dana 18. siječnja 2018. godine, a u svrhu opravdanja i uvjeravanja javnosti u zakonitost postupanja sutkinje Općinskog suda u Zadru Dubravke Novaković, pri tom se pozivajući na prava koja Općinski sud u Zadru nije dao trećim osobama – obitelji Schumacher koja se našla u ulozi ovršenika, moramo vam ukazati na nekoliko činjenica koje se temelje na Ustavu Republike Hrvatske i na zakonima, a ne na „zakonu ulice” kako ste to navela, uz očiti skriveni podsmjeh i porugu svima koji se bore u zaštitu obespravljenih, koji se zalažu za jednakost svih pred pravosuđem, i za pravo na pristup sudu.

Dakle:

* Neistinito tvrdite da je iskorišten medijski prostor kako bi se izvršio neprimjeren i nedopušten pritisak na rad Općinskog suda u Zadru, a time i uredujuće sutkinje. Podsjetit ćemo vas, prvi članak u medijima objavljen je na dan deložacije, nakon što je dan prije Erna Schumacher uz pravosudne policajce izvedena iz prostorija suda i nije joj dopušten uvid u ovršni spis. Erna Schumacher željela je od sutkinje Dubravke Novaković saznati kakvu je odluku donijela po Prijedlogu za odgodu ovrhu, a što nije bilo moguće, jer joj uvid u spis nije dopušten, a Erna Schumacher izvedena je, zajedno sa još četiri člana Udruge Veronika Vere (koji nisu ni na koji način stvarali nikakve probleme) iz suda i nije im dopuštena apsolutno nikakva komunikacija.

* Pisanim putem nekoliko dana prije (12. siječnja 2018.g.) godine zamoljeni ste da primite članove Udruge Veronika Vere za pomoć i zašitu žrtvama pravosuđa, koji su u Zadar došli iz Zagreba, što ste odbili.

* U ovršnoj pisarnici gdji Erni Schumacher rečeno je da samo predsjednica suda može odobriti fotokopiranje ovršnog spisa broj Ovr 1993/2016, obzirom da sutkinja Dubravka Novaković isto nije dopustila, a da ljudi koji su se našli pred deložacijom nisu ništa znali (jer im nitko nije uručio) odluku suda o Prijedlogu za odgodu ovrhe. Zato smo Vas, naročito jer gdja Erna Schumacher ne govori  hrvatski, u njezino ime zamolili da se odobri fotokopiranje spisa, te smo zamolili da gdja Erna Schumacher i jedan član Udruge Veronika Vere, budu primljeni u vašem uredu,  zato jer joj je rečeno u ovršnoj pisarnici DA SAMO VI MOŽETE ODOBRITI DA ONA SAZNA ISHOD NJEZINOG PRIJEDLOGA ZA ODGODU OVRHE.  Vi ste pozvali samo gdju Ernu Schumacher, koja govori i razumije samo njemački, i s njom ste razgovarali hrvatskim jezikom. Gdja Erna Schumacher je po povratku iz vašeg ureda izjavila, pred više ljudi, da vas nije razumjela niti jednu jedinu riječ.

* Ovršni postupak broj Ovr 1993/16 je započet 19.01.2012. godine pod brojem Ovr 183/2012 protiv ovršenika Jose Gržeta, radi naplate novčanog iznosa u iznosu od 53.989,75 kn a koja ovrha se temelji na pravomoćnoj sudskoj odluci br. P-4/08 OD 05. prosinca 2008. godine, potvrđene odlukom Županijskog suda u Zadru br. Gž-197/0 od 14. lipnja 2011. godine

* Dana 26.08.2013. godine promijenjen je predmet ovrhe te je predložena ovrha na nekretninama. U trenutku stavljanja Prijedloga za promjenu sredstava ovrhe ovršenik Joso Gržeta imao je više nekretnina u svojem vlasništvu. Žalbom od 31.10.2013.  ovršenik je istakao, i priložio dokaze da nekretnina k.č. br. 2360/15 z.k. ul. 15900 k.o. Vir nije njegovo vlasništvo, te da je ovrha na toj nekretnini nedopuštena obzirom da je istu prodao. Županijski sud u Zadru odbio je njegovu žalbu s obrazloženjem da treće osobe mogu podnijeti Prigovor da je ovrha nedopuštena, a ne ovršenik, te da u tom slučaju Općinski sud u Zadru treba uputiti treće osobe u parnicu radi dokazivanja da je ovrha na nekretnini – predmetu ovrhe – nedopuštena. Dana 09. siječnja 2018. godine trebalo je biti održano pred Općinskim sudom u Zadru ročište radi nedopuštenosti ovrhe, međutim isto je odgođeno. Parnica koja se vodi radi dokazivanja prava vlasništva, koji su tužbom radi utvrđenja prava vlasništva pokrenuli Schumacherovi – prekinuta je odlukom Općinskog suda u Zadru. Obitelj Schumacher ni na koji način nije znala da se vodi ovrha na nekretnini koju su kupili, obzirom da ZABILJEŽBA OVRHE nije bila zabilježena u zemljišnim knjigama od 2013. godine sve do rujna 2015. godine, a zabilježena je točno na dan kada su oni prikupili svu dokumentaciju koja je od njih tražena i ponovno predali prijedlog za upis prava vlasništva. Tijekom cijelog ovršnog postupka ovršenik je  opetovano izjavljivao na Zapisnik da nekretnina nije njegovo vlasništvo. Kako ovrha nije bila zabilježena u zemljišnim knjigama Schumacherovi  NISU MOGLI NI NA KOJI NAČIN SAZNATI DA JE KUĆA I ZEMLJIŠTE KOJE SU KUPILI – PREDMET OVRHE, PA NISU MOGLI NIŠTA NITI PODUZETI.  Nakon saznanja, treće osobe podnijele su Prigovor radi nedopuštenosti ovrhe dana 17.09.2015. godine – isti dan kada su i saznali da je nad njihovom nekretninom provedena ovrha, te su uz Prigovor dostavili i Rješenje zemljišno knjižnog suda kojim dokazuju da su prijedlog za uknjižbu dostavili ZK Odjelu Općinskog suda u Zadru dana 02.05.2012. godine. Podsjećamo vas na odredbe čl. 114. Zakona o vlasništvu (1) Vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla (ugovora), odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem (nekog rješenja) i na temelju zakona. Međutim, prijedlogu za uknjižbu Schumacherovih nije se moglo udovoljiti iz formalnih razloga, a koji su Schumacherovi ispravili ishođenjem potrebne dokumentacije tijekom 2013. godine. Tijekom cijelog ovršnog postupka ovršenik Joso Gržeta dostavljao je sudu očitovanja iz kojih je bilo vidljivo da on nije vlasnik ovršene nekretnine, međutim Općinski sud u Zadru oglušivao se na sva očitovaja i dokaze. Općinski sud u Zadru odbija dana 12. listopada 2015. godine treće osobe – Schumacherove koji su stavili Prijedlog za odgodu ovrhe, upućujući ih da svoje pravo mogu samo dokazivati u parnici radi nedopuštenosti ovrhe – a što se u stvarnosti nikada nije dogodilo.

*  Da je ovrha u tijeku, u zemljišnim knjigama bilo je vidljivo tek 15. rujna 2015. godine kada je Općinski sud u Zadru zaključkom odredio dosudu nekretnine B.P. , a što je dokazivo i iz dopisa sutkinje Dubravke Novaković upućene Zemljišno knjižnom odjelu dana 06. svibnja 2014. godine, u kojem stoji „da u spis nije zaprimljeno rješenje kojim se dozvoljava zabilježba ovrhe, molimo da isto dostavite što prije, tim više što je ovršenik ustvrdio da je nekretninu otuđio E. I H. Schumacher.”

* Dana 28.10.2015. godine treće osobe dostavile su u ovršni spis Tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Prijedlog trećih osoba za odgodu ovrhe, na temelju Tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenim odbijen je s obrazloženjem „da se ovrhovoditelja ne tiče odnos trećih osoba sa novim vlasnikom nekretnine”.

* Iako je kupac nekretnine, koji je stupio na mjesto ovrhovoditelja imao svojeg odvjetnika koji ga je zastupao u postupku, nakon što je prijedlog za ovrhu – iseljenjem i predajom u posjed Općinskom sudu u Zadru predan protiv ovršenika Jose Gržeta, sutkinja Dubravka Novaković OSOBNO šalje obavijest – UPUTU ovrhovoditelju da ovrhu treba pokrenuti protiv trećih osoba – obitelji Schumacher, a ne protiv ovršenika Jose Gržeta.

Zadatak suca nije davati pravne savjete, već postupati po zakonu. U ovom slučaju sutkinja Novaković bila je dužna Prijedlog za ovrhu ili odbaciti, ili donijeti Rješenje o ovrsi, a u oba slučaja razloge odluke obrazložiti, a ne korigirati postupke ovrhovoditelja i upućivati ga koje radnje treba poduzeti.

* Rješenje o ovrsi donešeno protiv obitelji Schumacher dostavljeno je odvjetnici Marini Skorić koja nije bila njihova punomoćnica, a ne obitelji Schumacher o čemu dokazuje Podnesak odvjetnice Škorić od 21. 11.2016. godine. Žalba obitelji Schumacher ponovno se odbija, obzirom da oni nisu ovršenici u postupku, već treće osobe, pa stoga Županijski sud ponovno potvrđuje žalbu s uputom da svoje pravo štite u parnici radi nedopuštenosti ovrhe – A ŠTO SCHUMACHEROVIMA OD OPĆINSKOG SUDA U ZADRU NIKAD NIJE BILO OMOGUĆENO, IAKO SU PODUZELI SVE PRAVNE RADNJE.

* Dana 24.04.2017. godine treće osobe – Schumacherovi podnose IZVANREDNU REVIZIJU protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-114/17 od 14. ožujka 2017. godine kojim je odbijena žalba trećih osoba i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr 1993/16 od 17.11.2016. godine. REVIZIJA OD TRAVNJA 2017. GODINE NIJE PROSLIJEĐENA VRHOVNOM SUDU NA RJEŠAVANJE.

* Dana 27. lipnja 2017. godine Općinski sud u Zadru ponovno odbija prijedlog za odgodu ovrhe trećih osoba, do okončanja parničnog predmeta broj P-3109/15 (radi nedopuštenosti ovrhe). Prvostupanjska odluka o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe potvrđena je odlukom Županijskog suda u Zadru dana 26. listopada 2017. godine. U rješenju Županijskog suda u Zadru, navodi se da treće osobe – kao ovršenici,”zakašnjelo tvrde da su izvanknjižni vlasnici nekretnine, te da se mora voditi briga o svojim pravima, i to na način da se stvarna prava pravodobno i publiciraju u zemljišnoj knjizi” pri tom nitko ne vodeći računa da su Schumacherovi još 2012. godine zabilježili svoje pravo u zemljišnoj knjizi (koje je svima bilo vidljivo) a da do rujna 2015. godine prvostupanjski sud nije niti evidentirao zabilježbu ovrhe u zemljišnoj knjizi.

* Na odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž-Ovr-409/17 kojim je potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1993/16 od 27.06.2017. godine treće osobe – kao ovršenici podnose još jednom IZVANREDNU REVIZIJU dana 24.11.2017. godine – KOJA NIJE DOSTAVLJENA VRHOVNOM SUDU NA RJEŠAVANJE.

* Obzirom da su ispunjeni uvjeti propisani čl. 65. Ovršnog zakona, a to je činjenica da su treće osobe – ovršenici podnijeli IZVANREDNU REVIZIJU Vrhovnom sudu RH (dvije) kao i ustavnu tužbu Ustavnom sudu RH, podnešen je novi Prijedlog za odgodu ovrhe dana 12.01.2018. godine. Rješenje Općinskog suda u Zadru kojim je prijedlog za odgodu ovrhe odbijen dana 15.01.2018. godine nije dostavljeno trećim osobama – ovršenicima prije ovrhe, pa oni za sudsku odluku nisu niti znali.

* Obzirom da su treće osobe-ovršenici čitavo vrijeme uskraćeni u svojim pravima, kao i u pravu na pristup pravosuđu, obzirom da njihove IZVANREDNE REVIZIJE uopće nisu dostavljene Vrhovnom sudu RH na rješavanje, a nije niti provedeno ni jedno ročište u parnici po tužbi radi nedopuštenosti ovrhe, te da su se osjećali potpuno diskriminirani obzirom da im nije bio dozvoljen ni uvid u ovršni spis, niti im je dano obrazloženje iz kojeg razloga ne smiju načiniti uvid u spis, a posebice jer su sa njima komunicirali na hrvatskom jeziku, a oni su njemački državljani, ovršenici su podnijeli Zahtjev za izuzeće sutkinje Dubravke Novaković, kao i zahtjev za izuzeće predsjednice Općinskog suda u Zadru. Na dan zakazanog ročišta za deložaciju 17. siječnja 2018. godine ovrhovoditelj i sudski ovršitelj kasnili su, došli su u 10 sati i 15 minuta, došli su bez sudskog tumača koji bi preveo trećim osobama – ovršenicima što se zapravo događa, a prije toga Schumacherovi nisu zaprimili niti jednu jedinu sudsku odluku.

* Što je predsjednica Općinskog suda u Zadru Ana Mišlov objasnila gdji Erni Schumacher dana 16. siječnja 2018. godine, nakon što su je pravosudni policajci izveli iz suda ne dozvolivši joj uvid u spis, ne znamo, obzirom da ju gdja Erna Schumacher nije ništa razumjela, a da je osoba koje su poznavale njemački jezik nije bilo dozvoljeno da budu prisutne njihovom sastanku.

Udruga za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa – Udruga Veronika Vere, i nadalje će poduzimati radnje sukladno Statutu i razlozima zbog kojih je osnovana, te ukazivati na povrede zakona od strane sudaca.

Navedene radnje nisu „zakon ulice”, već radnje koje su znane u cijeloj Europi gdje udruge zauzimaju važan faktor u društvu, korigiraju određene nepravilnosti raznih državnih tijela, a priznate su i od strane Europskog suda u Strasbourgu, koji je u nekoliko donešenih odluka priznao udrugama aktivnu legitimaciju.

Očigledno, samo u Hrvatskoj, treće osobe, iako su odjednom i bez ovršne isprave stekle status ovršenika, nemaju pravo glasa, uostalom, poput mnogih drugih koji govore činjenice koje vi u pravosuđu ne volite čuti, međutim na vašu žalost, za razliku od nasilno iseljenih obitelji Schumacher, mi govorimo i čitamo hrvatski jezik, a i odlično poznajemo zakone Republike Hrvatske i Ustav RH.

PREDSJEDNIŠTVO UDRUGE VERONIKA VERE, Zagreb, 18. siječanj 2017. godine

Kad te u 'uređenoj državi' reketare HBOR, Općinski sud i ZK odjel - nema ti spasa! | Hazud.hr

Kad te u 'uređenoj državi' reketare HBOR, Općinski sud i ZK odjel - nema ti spasa! | Hazud.hr:

Kad te u “uređenoj državi” reketare HBOR, Općinski sud i ZK odjel – nema ti spasa!

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 02/06/2017 | 1 RESPONSE

Sudsko-korupcijski scenarij u Dugom Selu  koji nadmašuje i slavnog Hitchcocka

Posljednjih dana zgražamo se nad vijestima u kojima se ponavlja priča oko kredita Hrvatske banke za obnovu i razvoj koji su isplaćeni Agrokorovim tvrtkama lošeg boniteta.  Naglasak Vlade Republike Hrvatske, ministra Zdravka Marića i HBOR-a redovito je na spašavanju radnih mjesta, spašavanju proizvodnje, pa makar to spašavanje imalo i vrlo visoku cijenu koju u konačnici plaćaju građani Republike Hrvatske obzirom da je HBOR državna banka koja na svjetskom tržištu dobiva povoljne kredite a za uzvrat jamči državnim obveznicama.  Manjak nastao  nevraćenim kreditima koje je isplatio HBOR – najčešće pada na leđa hrvatskog naroda povećanjem nameta kojima se naknađuje gubitak u državnoj blagajni. Puno se puta u javnosti govorkalo  i o privilegiranim klijentima HBOR-a, pa među malim, manje poznatim poduzetnicima kruži priča da je kredit HBOR-a nemoguće dobiti ukoliko u HBOR-u nemaju neku „jaku vezu“.

Reketarenje u režiji Uprave HBOR-a i sudaca

I dok s jedne strane neki  poduzetnici dobiju  povoljne HBOR-ove kredite po kratkom postupku, uz suglasje i odobrenje tri člana Uprave, drugi muku muče s ovrhom HBOR-a jer se nad njima utjeruje dug koji ne postoji. Ministar Zdravko Marić ostao je doslovno zapanjen na informaciju da postoji stranka koju HBOR doslovno reketari, i naplaćuje joj nepostojeći dug. Da bi se takvo što moglo realizirati potrebna je koordinacija između Pravne službe HBOR-a, Uprave HBOR-a i sudaca, u ovom slučaju razriješenog suca Arnolda Čade, i sadašnjeg suca Ivana Matančevića ali i svih ostalih dionika vlasti, obzirom da se ova priča sustavno od strane institucija zataškava, neprekidno kršeći zakone na štetu nedužnika.

Kad su povratnici iz Njemačke, Nada Landeka i njezin suprug, uložili više od 2.000.000 DEM u proizvodno poduzeće u Dugom Selu mislili su da je Hrvatska pravna država u kojoj je privatni kapital zaštićen, ali gorko su se prevarili…..

Još od 2000 godine na svojoj koži osjećaju da pravo i pravda u Hrvatskoj nisu u srodstvu, da za privilegirani sloj zakoni nisu ni potrebni, a da za njihovo kršenje takvi ni ne odgovaraju.

Vođenje dva z.k. uloška za istu nekretninu! 

Kada su povratnici iz Njemačke, Nada Landeka i njezin suprug uložili novac zarađen u Njemačkoj, preko 2.000.000 tadašnjih njemačkih maraka, u proizvodno poduzeće u Dugom Selu, koje je u periodu od 1998-2003. godine zapošljavalo nešto manje od četrdeset radnika, i koje je bilo vlasnik atraktivne nekretnine veličine 21.000 m2 građevinskog zemljišta sa halama u kojima se obavljala proizvodnja za izvoz, mislili su da je Hrvatska pravna država u kojoj je privatni kapital zaštićen, i da je ovdje prioritet poticanje i zaštita gospodarstva. Upravo zato su s gorčinom pratili vijesti oko Agrokora i dodjele im poticajnih (nepovratnih sredstava), jer su na žalost, još od 2000 godine na svojoj  koži osjetili da pravo i pravda nemaju ništa zajedničko, a da za privilegirani sloj  u Hrvatskoj zakoni nisu ni potrebni, dok za kršenje zakona takvi niti ne odgovaraju.

Pogrešna identifikacija nekretnine koju ovršuje HBOR i vođenje  dva z.k. uloška za istu nekretninu

Ovi povratnici iz Njemačke su naime svoj privatni  novac uložili u tvrtku Liston d.o.o. koja je 2000 godine od društva Parkant d.o.o., vlasništvo Antolković Velimira, kupila  nekretninu označenu kao k.č. br. 824/3 i k.č. br. 824/5 upisanu u z.k. uložak 31 k.o. Dugo Selo II. U trenutku upisa prava vlasništva u zemljišne knjige na nekretnini je bio upisan teret Čakovečke banke u iznosu od 900.000 DEM Parkantovog kredita koji je sklapanjem Ugovora o kupoprodaji  podmiren, i kredit Privredne banke u iznosu od 300.000 DEM koji je isto isplaćen i za koji je banka izdala Brisovno očitovanje. Međutim, nakon sklapanja ugovora o kupnji nekretnine otvara se Pandorina kutija iz koje i danas iskaču brojna iznenađenja do sada neviđena na hrvatskoj pravosudnoj  sceni. Sudac Arnold Čada istovremeno sa donošenjem Rješenja o uknjižbi prava vlasništva u korist trgovačkog društva Liston d.o.o., donosi i Rješenje kojim odobrava upis založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak za kredit koji je davne 1991. godine društvu Parkant d.o.o. odobrio Fond za razvoj iz svoje nepresušne kasice prasice koja je služila za punjenje džepova privilegiranima. Antolković Velimir, osnivač i direktor trgovačkog društva Parkant d.o.o. očito je pripadao toj privilegiranoj skupini, s kojom je vrlo jednostavno i lagodno mogao dogovoriti baš sve. Tako su te davne 1991. godine za nekretninu u društvenom vlasništvu na kojoj je kao korisnik bilo upisano Exportdrvo,  koja je u zemljišnim knjigama bila označena kao k.č. br. 1579/1, k.č. br. 1579/2, k.č. br. 1579/3, k.č. br. 1579/4 i dr. upisana u z.k. uložak 11 k.o. Dugo Selo,  osmislili uz pomoć djelatnika Katastra i Suda u Dugom Selu posebnu katastarsku česticu koja u zemljišnim knjigama nije bila upisana i koja je označena kao k.č. br. 824, sve kako bi premostili zabranu propisanu Zakonom o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu (NN 61/91) a koja je branila opterećenje i otuđenje nekretnina u društvenom vlasništvu.

Brojni akteri sudsko-korupcijske priče

Koordinatori tih akcija bili su Marko Župan, koji je u ime Exortdrva potpisao Ugovor o kupoprodaji nekretnine Parkant-u,  iako je ista bila društveno vlasništvo a  prodaja takvih nekretnina zakonom zabranjena, pravnik Stanko Šarac tadašnji zaposlenik Exportdrva,  Velimir Antolković direktor Parkant-a i  direktor Fonda za razvoj Jurica Pavelić. Upravni odbor Fonda za razvoj je na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između korisnika društvenog zemljišta Exportdrva i Parkant d.o.o. odobrio dva kredita,  prvi od 09. prosinca 1991. godine na temelju odluke direktora Fonda Jurice Pavelića,  koji je isplaćen po Ugovoru o kreditu br. 2/92 od 10.01.1992. koji je sklopljen između Privredne banke Zagreb i Parkant d.o.o.  na iznos od 22.132.807 dinara protuvrijednost od 402.414,70 DEM, i drugi, odobren na temelju odluke direktora Fonda Pavelića dana 18.06.1992. godine isplaćen od strane Hrvatske razvojne i izvozne banke d.d. Zagreb, potpisan po Branki Ivančić na iznos od 400.000 DEM.  Na temelju odluka Fonda za razvoj i prijedloga Parkant d.o.o.  pred Općinskim sudom u Dugom Selu načinjeni su Sporazumi, I-1/92 od 02. siječnja 1992. godine kojim se radi osiguranja potraživanja vjerovnika Fonda za razvoj popisuje (nepostojeća) nekretnina k.č. br. 824 upisana u z.k. uložak br. 11. i 3537 k.o. Dugo Selo. Vjerovnik popisom stječe pravo namirenja na nekretninama. Na jednak način načinjen je i Sporazum broj I-523/92 od 23. srpnja 1992. godine kojim se radi osiguranja potraživanja u iznosu od 400.000 njemačkih maraka popisuje (nepostojeća) nekretnina  u vlasništvu dužnika (Parkant d.o.o.) k.č. br. 824 upisana u z.k. uložak 11 k.o. Dugo Selo.  Oba Rješenja o osiguranju donijela je sutkinja Rosanda Topalušić. Dužnika Parkant d.o.o. zastupao je punomoćnik  Stanko Šarac, diplomirani pravnik, tadašnji zaposlenik Exportdrva.

Znaju li suci Općinskog suda u Dugom Selu što rade?

Da je upitno znaju li uopće suci Općinskog suda u Dugom Selu što rade, ali isto tako i referenti Zemljišno knjižnog odjela Dugog Sela,  dokazuje niz materijalnih dokaza: u zbirci isprava postoje dva Prijavna lista, jedan ispravan iz lipnja 1996. godine kojim su nekretnine označene sukladno upisu u zemljišne knjige u  z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo, ali i Prijavni list načinjen po istom geodetu Alojzu Pergaru  koji tek 1996. godine dostavlja u zemljišne knjige parcelaciju za katastarsku česticu 824 koja nikada prije nije bila upisana u zemljišne knjige u z.k. uložak 11 i z.k. uložak 3537 k.o.. Dugo Selo, dok z.k. uložak 31 k.o. Dugo Selo II nije ni bio otvoren.

Sudac Arnold Čada donosi u lipnju 1996. godine Rješenja Z-884/96 i Z-885/96 iz kojih je vidljiv slijed upisa u zemljišnu knjigu i opis katastarskih čestica.  Iz tih pravomoćnih sudskih rješenja i zemljišno knjižnog izvatka od 22. veljače 1996. godine vidljivo je da su katastarske čestice br. 1579/1, 1579/2, 1579/3, 1579/4 nakon komasacije promijenile brojeve u katastarske čestice 824/1, 824/2, 824/3, 824/4.  Na temelju ta dva sudska rješenja Zemljišno knjižni odjel toga suda u jednom trenutku vodi paralelno dva z.k. uloška za jednu nekretninu u dvije različite katastarske općine, i to u z.k. ul. 11. u k.o. Dugo Selo  i z.k. ul. 31 u k.o. Dugo Selo II, oba z.k. uloška neko kratko vrijeme bez ikakvih upisanih tereta, pa je Antolković Velimir, osnivač i direktor društva Parkant d.o.o. raspolagao  sa dva čista z.k. izvatka za jednu nekretninu i bez ikakvih zapreka podigao nove kredite koji su te 1996. godine  upisani u zemljišne knjige – kredit Čakovečke banke i Privredne banke.  Međutim, krediti odobreni od Fonda za razvoj nisu nikada ni na koji način  bili evidentirani u zemljišnim knjigama.

Sud u Dugom Selu donio Rješenje o upisu hipoteke na nekretnine za koje to HBOR nije ni predložio

Nakon što je Liston stekao nekretninu od Parkant-a d.o.o. i isplatio veći dio Parkantovih dugova u milijunskim iznosima, sutkinja Rosanda Topalušić donosi Rješenje dana 21. travnja 2000 godine a  na temelju nepostojećeg  rješenja od 25. travnja 2000 godine (da, datumi su točno navedeni upravo kako ih je navela sutkinja), bez pravnog lijeka i bez dostavne naredbe, kojim određuje upis založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak koja je  1996. godine Ugovorom o cesiji od Hrvatskog fonda za privatizaciju preuzela potraživanja s područja oslobođenih u akciji „Bljesak“ i „Oluja“, i na nekretninu u vlasništvu Liston d.o.o. (koji nije dužnik HBOR-a ni Fond-a) nepravomoćno upisuju  hipoteku u iznosu od 22.132.807,00 dinara protuvrijednost od 402.414,70 DEM. Međutim, iz Podneska HBOR-a od 11.02.2000. godine koji je dostavljen u spis br. I-1/92 i I-523/92 (a ne zemljišno knjižnom odjelu) vidljivo je da je HBOR zatražio upis založnog prava na nekretninama označenim kao k.č. br. 824, upisanim u z.k. ul. 11. i 3537 k.o. Dugo Selo a ne na nekretnine k.č. br. 824/3 i k.č. br. 824/5 k.o. Dugo Selo II kojih je Liston bio vlasnik.

Kako nekretnine tako označene ne postoje, niti su ikada postojale u zemljišnim knjigama sutkinja Rosanda Topalušić donosi rješenje broj I-1/92 i I-523/92 kojim određuje upis hipoteke na nekretnine označene kao k.č. br. 824/3 upisane u z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo, što je zakonski nemoguće.

Na temelju nepostojećeg rješenja od 25. travnja 2000 godine –  bivši sudac Arnold Čada, tadašnji predsjednik Općinskog suda u Dugom Selu donosi  dana 21. travnja 2000 godine rješenje kojim se na temelju rješenja broj I-1/92 i I-523/92,  Ugovora br. 2/92 od  (koji je sklopljen između Privredne banke i Parkant d.o.o. i koji dug je isplaćen u cijelosti), Ugovora o cesiji sklopljenog između Hrvatskog fonda za privatizaciju i HBOR-a kojim su na HBOR prenešene tražbine sa Fonda za privatizaciju na HBOR za sredstva isplaćena za obnovu ratom razorenih područja oslobođenih tijekom akcije „Bljesak“ i „Oluja“ Sud određuje upis založnog prava u korist HBOR-a na nekretninama u vlasništvu Liston d.o.o. Rješenje je sastavljeno bez prava na žalbu i bez dostavne naredbe i uloženo je samo u spis br. I-1/92 i I-523/92.

Županijski sud ukida upis založnog prava u korist HBOR-a, a Općinski sud to ignorira!

Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem br. Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine ukida upis založnog prava u korist HBOR-a i ističe da HBOR nije pravni sljednik Fonda za razvoj

Istovremeno, na nekretninama Liston-a  bivši sudac Arnold Čada određuje upis plombe-zabilježbe prvenstvenog reda broj Z-139/1 kojom se čuva mjesto za upis hipoteke u korist HBOR-a, koja plomba čuva prevenstveni red  već 16 godina??!!

Na nepravomoćni upis hipoteke u korist HBOR-a Liston se žali i Županijski sud u Velikoj Gorici, rješenjem broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003 godine UKIDA U CIJELOSTI Rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001. godine kojim se odlučuje o upisu hipoteke u korist HBOR-a na temelju nezakonitih i ništetnih sudskih Sporazuma br. I-1/92 i I-523/92, međutim Općinski sud u Dugom Selu IGNORIRA rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici i ne postupa po istom na način da briše upise koji su ukinuti, i da donese novo rješenje. Suprotno očekivanom, sutkinja  Rosanda Topalušić, po nalogu tadašnjeg predsjednika suda Arnolda Čade iz spisa br. I-1/92 i I-523/92  nadopunjuje 2004. godine  rješenje  od 25. travnja 2000 godine (21. travnja 2000 godine) na način da pisaćom mašinom nadopisuje pravni lijek i šalju ga društvu Parkant d.o.o. koje je te godine  u stečaju i koje više ne posluje na navedenoj adresi. I na to rješenje se piše žalba, međutim, niti jedna žalba Liston-a d.o.o. nije nikada rješavana pred Županijskim sudovima jer suci Općinskog suda u Dugom Selu nisu dozvolili da žalbe dođu pred viši sud.

Protiv dužnika Parkant d.o.o. ovrha neosnovana, a protiv nedužnika Liston-a d.o.o. osnovana??!!

HBOR je 01. veljače 2002. godine pokrenuo ovrhu protiv Parkant d.o.o. tražeči  ovrhom naplatu na nekretnini k.č. br. 824 zk. 11. i 3537. k.o. Dugo Selo koju sud odbija kao neosnovanu, navodeći u rješenju da nekretnine nemaju istu identifikaciju i da te nekretnine nisu upisane u zemljišne knjige kao vlasništvo Parkant d.o.o.

Nakon što viši sud u cijelosti ukida Rješenje kojim se odlučuje o upisu založnog prava u korist HBOR-a, HBOR svjedno temeljem istih sudskih Sporazuma, 2004. godine pokreće  ovrhu protiv Liston-a  d.o.o. tražeći u ovršnom postupku na Listonovoj imovini naplatu Parkantovog duga u iznosu od  5.318.252,55 kn plus kamate od 2004. godine sve do naplate, kažnjavajući tako tvrtku i njezine osnivače i ulagače, vlasnike nekretnine, za svoje vlastite propuste i nemar. Naime, iz Ugovora o kreditu sklopljenim između Parkant d.o.o. i Hrvatske banke za obnovu i razvoj sklopljeniog 1996. godine (HFP 12/96)  vidljivo je da je  HBOR bez ikakve provjere, kao garanciju po kreditu u iznosu od 1.200.000 DEM prihvatio kao zalog nepostojeću nekretninu – označenu kao k.č. br. 824 upisanu u z.k. ul. 11. i z.k. ul. 3537 k.o. Dugo Selo.

Liston d.o.o. 2005. godine nekretninu k.č. br. 824/3 i k.č. br. 824/5 upisanu u z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo prodaje. 2006. godine nad Liston d.o.o. se nakon desetak namjerno iniciranih prijedloga za stečaj i odbačaja prijedloga za otvaranje stečaja, otvara stečajni postupak u kojem sud imenuje Branku Malbašić za  stečajnu upraviteljicu. Stečaj  nad Liston d.o.o. nije  se vodio već je obustavljen po čl. 203. Stečajnog zakona radi nedostatka imovine, dok je stečajna upraviteljica iskoristila period do pravomoćnosti  rješenja o obustavi  da povuče žalbu Liston-a podnešenu  protiv Rješenja o ovrsi i tako onemogućio Liston-u da u žalbenom postupku dokaže sve navedeno.  Iako se ovršni postupci za vrijeme stečajnog postupka prekidaju, za Liston d.o.o. ni to pravilo ne vrijedi, kao ni odredba o obustavi ovrhe ako ista postane nemoguća ili neprovediva.

Nasljednik razriješenog suca Arnolda Čade, sudac Ivan Matančević sa Općinskog građanskog suda u Zagrebu nastavio je, i nakon što su iz sudskog registra brisane tvrtke Parkant d.o.o. i Liston d.o.o. voditi dva paralelna ovršna postupka koji su „nastavljeni na izvršni postupak iz 1992. godine“?! što je opet pravno nemoguće obzirom da Liston nije dužnik iz  tih sudskih Sporazuma a HBOR nije vjerovnik. Tako se i danas vode postupci  Ovr 937/15 (prije I-1/92) u kojem predmetu se još, i nakon 17 godina još uvijek odlučuje o upisu založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak jer je prethodnu odluku ukinuo Županijski sud u Velikoj Gorici davne 2003. godine, i drugi Ovr 3175/15 (prje Ovr 849/04) u kojem se nedužnicima kao ovršeniku  pokušava oteti  cijela tvornica radi ovrhe koju je pokrenuo HBOR, koji nije vjerovnik i koji nema upisano založno pravo. Nepostojanje ovršenika nije procesni nedostatak za Općinski građanski sud u Zagrebu pa su za potrebe vođenja postupka izmislili „stečajnu masu Liston“ koja ne postoji, niti je ikad postojala, jer Liston nije imao imovine u stečajnom postupku o čemu je izdao potvrdu i Trgovački sud u Zagrebu.  Tako se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vode dva ovršna postupka u kojima ne postoje vjerovnik i dužnik (brisani su iz sudskog registra), ne postoji ni ovršenik koji nije dužnik, dok ovrhovoditelj HBOR nije vjerovnik i nije aktivno legitimiran za provođenje ovrhe.

Pozadina mutnih poslova djelatnika Exportdrva

Neslužbeno doznajemo da su sredstva iz kredita odobrenih  Parkant-u od Fonda za razvoj iskorištena za kupnju dionica Exportdrva i stjecanje  udjela u vlasništvu Exportdrva,  te su upravo s tom svrhom i zaposlenici Exportdrva sudjelovali u prodaji nekretnine u društvenom vlasništvu i opterećenju iste iako su takve radnje bile zakonom zabranjene. Mnogo kasije, kako bi se prikrile sve nezakonitosti, kojima nema kraja, odlučili su „ubiti“ onog tko je pukim slučajem saznao za sve malverzacije, pa su tako uništili najprije proizvodno i 100% izvozno poduzeće koje je zapošljavalo 40 radnika, a potom su nastavili uništavati  i  njegove vlasnike, ulagače, koji su u proizvodni pogon  investirali privatni kapital zarađen dugogodišnjim radom u inozemstvu.

A što danas radi „glavni dužnik“ Fonda za razvoj/HBOR-a Velimir Anotlković, osnivač i direktor Parkant-a d.o.o. koji je na policijski zapisnik još davne 2000 godine izjavio da namjerno nije knjižio kredit HBOR-a ni u knjigovodstvenim karticama niti bilježio u zemljišnim knjigama, jer to i tako nije njihov novac, i kojemu je  HBOR očigledno isto tako namjerno „zaboravio“ naplatiti dug?  On se udobno ugnijezdio u  centru Grada Zagreba, u stanu veličine 100-njak m2 na Zrinjevcu 16,  koji bespravno koristi i za koji se i danas ne zna čiji je zapravo, je li od Grada Zagreba ili GSK, dobro  zaštićen od svih institucija u Hrvatskoj s čijim je upraviteljima „dijelio kolač“,  dok je ostalu imovinu naslijeđenu od roditelja prenio na nasljednike. Mirno živi  zahvaljujući političkoj eliti koja ga godinama štiti, štiteći pri tom i sebe, jer kazneno djelo ratnog profitestva ne zastarijeva.

Izgleda da dok su neki ginuli za Hrvatsku, drugi su ginuli za nekretnine i imovinu, grabeći što društveno vlasništvo, što „bespovratne“ kredite i gradske stanove, naravno, sve bez i jedne kune uloženog kapitala. 

Za to vrijeme sljednici tvrtke Liston d.o.o. koja nije dužnik HBOR-a,  uporno dokazuju svoje pravo i ukazuju insitucijama na grube i namjerne pogreške suda, gubeći pri tom zdravlje, novac i vrijeme, za dokazivanje onog što bi sud trebao utvrditi po službenoj dužnosti, ali istovremeno i dokazuju kako je upravo ovo ovdje opisano recept i obrazac nekažnjene krađe vrijednih nekretnina u Hrvatskoj.

Autor: Nada Landeka/7dnevno od 02.06.2017.

Nenad Koljaja: Dosta je bilo pljačke građana i utjecaja pete kolone koja zataškava istragu o mogućem pranju novca i kriminalu (video) | Hazud.hr

Nenad Koljaja: Dosta je bilo pljačke građana i utjecaja pete kolone koja zataškava istragu o mogućem pranju novca i kriminalu (video) | Hazud.hr:

Nenad Koljaja: Dosta je bilo pljačke građana i utjecaja pete kolone koja zataškava istragu o mogućem pranju novca i kriminalu (video)

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 14/08/2016 | LEAVE A RESPONSE

Ovdje su pitanja na koja hrvatska javnost i oštećenici austrijskih zadruga još nemaju odgovore, hoće li ih Michael Spitzer dati?

U javnosti je puno priče, malo konkretnih saznanja o poslovanju austrijskih zadruga na hrvatskom teritoriju. Ovo iznimno važno pitanje  nekoliko puta je bilo postavljeno i kao zastupničko pitanje  u Saboru RH, zatražena je i odgoda ovrha dok Državno odvjetništvo ne donese odluke i dok institucije ne reagiraju.  Saborski zastupnici Damir Kajin, Miro Bulj, Josip Borić intenzivno su podsjećali na hitnost rješavanja ovog pitanja.   Od  Sabora je  zatraženo  da Sabor i Ministarstvo pravosuđa žurno pronađu rješenje za oštećene građane. Do danas to pitanje nije riješeno.  Tko je to u Hrvatskoj jači od Zakona i Ustava RH?

Izlaganje Josipa Borića 

https://www.youtube.com/watch?v=TWsVpIjQ6J4

S jedne strane pravna struka i oštećenici koji na temelju hrvatskih zakona i Ustava RH tvrde da te zadruge nisu imale potrebna ovlaštenja za poslovanje na području Republike Hrvatske, ali i da su kršile zakon Republike Austrije, i s druge strane, predstavnici austrijskih zadruga odnosno Raiffaisenlandesbank Austrija, njihova PR agencija i koordinator Michael Spitzer koji  tvrde da je njihovo poslovanje zakonito i profesionalno.

Oštećenici RB zadruga više su puta u svojim Priopćenjima jasno obrazložili iz kojih razloga smatraju da su žrtve nezakonitosti koje su nad njima provedene, a radi čega su i ostali bez svoje imovine.

S druge strane, PR agencija Manjgura  i koordinator Michael Spitzer tvrde da je poslovanje Raiffaisenbank zadruga, odnosno Raiffaisenlandesbank uredno i zakonito te da ih oštećenici kleveću.

Kako bi se otklonile neke nepoznanice u njihovom poslovanju, koje i inače, prema zakonu mora biti javno i transparentno, molimo koordinatora Michaela Spitzera da  hrvatskoj javnosti dao odgovore na slijedeća pitanja: 

1. Kako su regionalne austrijske zadruge uopće uspjele na hrvatsko područje, i započeti  kreditiranje Hrvata obzirom da prema registraciji i Zakonima Republike Austrije  smiju  se reklamirati samo u svojim prostorijama?

2. Svi korisnici kredita kažu da su kredit ugovarali putem posrednika. Postoje i ugovori u kojima je navedena posrednička provizija. Jesu li posrednici bili na platnoj listi kao zaposlenici zadruga?

3. Po kojoj osnovi je jednom  od dužnika po ugovoru o kreditu, umjesto kredita – isplaćena plaća u iznosu od 60.000 eur-a?

4. Obzirom da su  43 pravne osobe koje su kreditirale hrvatske građane po pravnom obliku  zadruge registrirane u Austriji,  jesu li one prema austrijskom zakonu smjele financirati samo svoje zadrugare u krugu svojeg okruga, ili im je zakon omogućio financiranje i izvan Republike Austrije?

5. Kako su banke (zadruge) sa samo 7,43 eura temeljnog kapitala uspjele osigurati tako velike iznosa novca od čak 280.000.000,00 eura – koliko tvrdite da ste ukupno plasirali na područje RH? Koji je izvor tog novca?

6. Jeste li prijavljivali svoj rad na području Hrvatske Hrvatskoj narodnoj banci?

7. Iz kojeg razloga  austrijske zadruge/banke nisu egistrirali podružnicu za financijsko poslovanje  u Hrvatskoj i ishodili potrebne dozvole potrebne za obavljanje poslova kreditiranja?

8. Kako obrazlažete činjenicu da dio dužnika uopće nije imao putovnicu u vrijeme sklapanja kredita, a vi tvrdite da su sklopili ugovore o kreditu u Austriji?

9. Kako obrazlažete činjenicu da je najveći broj dužnika ugovore o kreditu ovjerio kod javnog bilježnika u Hrvatskoj, a da pri ovjeri nije bila prisutna ovlaštena osoba austrijske zadruge/banke?  Uz to, u ugovorima o kreditu nije naznačeno da vašu stranu zastupa punomoćnik??

10.. Kako su dužnici sa minimalnim plaćama uspjeli imati zadovoljavajući bonitet za dobivanje tako visokih iznosa kredita? Tim više što su neki od njih bili i nezaposleni, ili zaposleni na određeno vrijeme?

11. Jeste li prijavljivali prijenos novca preko granice, koji je isplaćen vašim dužnicima u Hrvatskoj. U nekoliko ugovora stoji označena i naplata “prijenos novca preko granice”, kako je to moguće, kad zakon propisuje isključivo bankovne transfere? Znači li to da su novac preko granice prenosili vaši djelatnici?

12. Biste li na području Republike Austrije prihvatili kao valjan ugovor sklopljen s Hrvatom,  koji nije ovjeren? Austrijski zakon možda propisuje da se ugovori ne ovjeravaju, ali Zakon o legalizaciji međunarodnih isprava propisuje, ako su Ugovori sklopljeni u Austriji, zašto nemaju propisanu nadovjeru Apostille?

13. Kako ste, i s kojom nakanom, kao strana pravna osoba, zatražili OIB u Republici Hrvatskoj?

14.. Jesu li ugovori o kreditu prijavljeni Austrijskoj narodnoj banci?

15. Kako u svojim poslovnim knjigama knjižite potraživanja od Hrvata i jesu li knjigovodstveno prikazani svi krediti?  Jeste li u mogućnosti takvo knjiženje, kao dokaze,  dostaviti sudovima pred kojima se vode parnice?

16. Je li uobičajeno poslovanje vaše zadruge/banke da vaši djelatnici naplaćuju u gotovini rate kredita i kamate (u ovom slučaju naplata se vrši na području Hrvatske) , i da novac nose u koferima natrag u Austriju, pretpostavljamo u vašu poslovnicu u Austriji?

17. Kako su odvjetnici/posrednici uplaćivali rate na vaše račune, koje su njima plaćali dužnici? Je li to plaćanje vršeno preko deviznog računa vaše zadruge/banke?

18. Predstavljate se kao glavni koordinator austrijskih zadruga. Koji je vaš opis poslova na području Hrvatske, i iz kojeg razloga ste imenovani za koordinatora za područje Republike Hrvatske?

19. Jesu li direktori i zaposlenici zadruga plaćeni za izlazak na teren u Hrvatsku, i “procjenu nekretnina”, je li gdje u poslovnim knjigama evidentiran njihov rad na području RH – pregled nekretnina?

Nada Landeka/ HAZUD/Oštećenici RB zadruga, Posojilnica bank i ZVEZA bank

FINA zaprimila samo 570 zahtjeva za osobni bankrot, od toga su 182 odbijena kao neuspjela?! | Hazud.hr

FINA zaprimila samo 570 zahtjeva za osobni bankrot, od toga su 182 odbijena kao neuspjela?! | Hazud.hr:

FINA zaprimila samo 570 zahtjeva za osobni bankrot, od toga su 182 odbijena kao neuspjela?!

OBJAVIO: NADA LANDEKA | DATUM OBJAVE: 10/08/2016 | LEAVE A RESPONSE

Od početka ove godine, kada je zakonom omogućen osobni bankrot, Financijska agencija (Fina) zaprimila je 570 zahtjeva za pokretanje izvansudskih postupaka, koji prethode samom postupku stečaja pred sudovima, a od toga je do sada 182 postupka završilo neuspjelim sklapanjem izvansudskog sporazuma, pokazuju podaci Fine.

Zakon kojim je omogućen osobni bankrot – Zakon o stečaju potrošača, stupio je na snagu 1. siječnja ove godine i po njemu taj postupak mogu zatražiti građani ili obrtnici, odnosno osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, imaju li manje od 20 vjerovnika, ne duguju više od 100 tisuća kuna i nad njima još nije pokrenut predstečajni ili stečajni postupak.

Stečaj potrošača uglavnom se svodi na rasprodaju imovine dužnika i na pokrivanje potraživanja vjerovnika, sve uz nadzor osobnog stečajnog upravitelja. 

Postupke stečajeva potrošača vode sudovi, no zakon određuje da se prije pokretanja sudskog postupka u izvansudskom postupku pokuša postići nagodba između dužnika i vjerovnika, i to u jednom od 21 savjetovališta u sklopu Fine u svim hrvatskim županijama.

Izvansudski postupak traje najduže 30 dana od dana sastanka navedenoga u pozivu za sudjelovanje i iznimno se može produžiti za dodatnih 30 dana, a nakon isteka roka savjetovalište potrošaču izdaje potvrdu da pokušaj sklapanja izvansudskog sporazuma nije uspio. Takva se potvrda izdaje i u slučaju kada neki od vjerovnika, nakon objave poziva za sudjelovanje, izjavi da ne želi sudjelovati u izvansudskom postupku, pokrene ili nastavi postupak radi prisilnog ostvarenja svoje tražbine.

Podaci Fine pokazuju da je od 1. siječnja do 1. kolovoza pokretanje izvansudskog postupka zatražilo 569 građana i jedan obrtnik, odnosno osoba koja obavlja samostalnu djelatnost. Ukupan iznos njihovih prijavljenih obveza dosegnuo je 235,3 milijuna kuna.

Podaci: FINA

Vjerovnici nisu očigledno previše skloni opraštati dugove tzv. malim dužnicima pa je tako do 01. kolovoza 2016. godine 182 postupka od 569 ukupno završilo izdavanjem potvrde o neuspjelom sklapanju izvansudskog sporazuma.

Po podacima Fine, najviše je takvih potvrda, njih 35 izdano u zagrebačkom savjetovalištu, a slijedi savjetovalište u Osijeku sa 24 izdane potvrde o neuspjelom sklapanju izvansudskog sporazuma.

Uz zahtjev za pokretanje postupka dužnik mora priložiti i popis svoje imovine te ukupnih neplaćenih obveza. Iz tih popisa proizlazi da su osobe koje su zatražile pokretanje postupka naveli kako imaju ukupno 2.271 vjerovnika, a duguju imukupno 235,3 milijuna kuna.

Zakon o stečaju potrošača opet je očigledno selektivan, obzirom da obuhvaća samo građane i obrtnike koji imaju evidentirane obveze do 100.000 kn. Za ostalih  330.000 blokiranih građana Država još nije ponudila nikakvo rješenje!

ŽUPANIJSKI SUD POTVRDIO: Ovrha na nekretninama odgađa se do pravomoćnosti odluke u kaznenom i parničnom predmetu | Hazud.hr

ŽUPANIJSKI SUD POTVRDIO: Ovrha na nekretninama odgađa se do pravomoćnosti odluke u kaznenom i parničnom predmetu | Hazud.hr:

ŽUPANIJSKI SUD POTVRDIO: Ovrha na nekretninama odgađa se do pravomoćnosti odluke u kaznenom i parničnom predmetu

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 19/08/2016 | LEAVE A RESPONSE

Autor: Nada Landeka/HAZUD.HR

Velika pobjeda ovršenika! Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja po sucu toga suda Vandi Senta, u ovršnom predmetu Raiffeisenbank Groß St. Florian-Wettmannstätten eGen protiv ovršenice N.N. zastupane po odvjetnici Ani Galoši  Comisso odvjetnici iz Zagreba,   potvrdio je odluku prvostupanjskog suda i odlučio – PRVOSTUPANJSKI SUD PRAVILNO JE USVOJIO PRIJEDLOG ZA ODGODU OVRHE. Ovrha se odgađa  do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom, a postupak će se nastaviti po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je određena odgoda ovrhe. 

Europski sud za ljudska prava smatra „da bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina (vidi, mutatis mutandis, Radchikov v. Russia, br. 65582/01, § 50, 24. svibnja 2007.)“

Javnost je upoznata sa brojnim dilemama kojima su bili opterećeni dužnici austrijskih zadruga za koje je Zakonom utvrđeno da su nelegalno poslovale na području Republike Hrvatske. Naime, te zadruge sa registriranim sjedištem u Republici Austriji nisu imale registrirane podružnice na području Hrvatske, kako je to Zakonom o trgovačkim društvima propisano, niti su za svoje poslovanje na području Hrvatske imale potrebne dozvole nadležnih tijela – Hrvatske narodne banke,  Ministarstva financija i HANFE.  Stoga je Sabor RH donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim su u čl. 19.j. i 19.k. odredili ništetnost ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem čiji ugovaratelji nisu imali potrebnih dozvola za poslovanje u Hrvatskoj, ali i obvezu sudova da donesu Rješenje o odgodi ovrhe do okončanja kaznenih i parničnih postupaka.

Sada je Županijski sud potvrdio odluku prvostupanjskog suda – odgađa se ovrha na nekretninama do konačne odluke u parničnom postupku po tužbi radi ništetnosti ugovora o kreditu.

Žalbene  razloge  ovrhovoditelja zastupanog  po punomoćniku Majdi Damjanović, odvjetnici iz Čakovca Županijski sud u Zagrebu u cijelosti je odbio.

Koliko bi samo  dužnika ovih zadruga do sada bilo spašeno, a i njihove nekretnine,  da su suci u svakom  ovršnom predmetu između ovih stranaka  primjenjivali odredbe iz Ustava RH, Konvencija, ali i zakona koji su na snazi u Hrvatskoj. Posljednje od takvih nelogičnih sudskih odluka koje su završile iseljenjem ovršenika iz njihovih domova je slučaj obitelji Alagić iz Zadra i Vojnović iz Velike Gorice, ali i mnogih drugih obitelji, koje su grubo, nemilosrdno i očigledno na nezakonit način iseljeni, obzirom da su ovršenici podnijeli sve prijedloge sudu propisane zakonom. Točnije, podnijeli su tužbu radi ništetnosti ugovora o kreditu, prijedloge za odgodu ovrhe, a u tijeku su i kazneni postupci.

Što će sad biti sa svim tim obiteljima koje su nasilno iseljene, bez da je najprije odlučeno i o njihovim tužbama i prijedlozima, odnosno sa onim ovršenicima čije je prijedloge za odgodu ovrhe prvostupanjski sud grubo i protivno zakonu – odbio?

O povredi hrvatskih, ali i austrijskih  zakona od strane austrijskih zadruga već smo puno puta pisali.

Visoki trgovački sud je dana  19. lipnja 2008 godine donio akt PRAVNA SHVAĆANJA kojim je precizirao određene pravne nedoumice, između ostalog i  obvezu nadovjere isprava u međunarodnom pravnom prometu tj. PUNU LEGALIZACIJU. Pravnim  shvaćanjem  Visokog trgovačkog suda RH,  broj 7 Su-55/08  jasno je odredio da strane isprave u sudskom postupku trebaju biti podvrgnute postupku legalizacije prema odredbama Zakona o legalizaciji isprava u međunarodnom pravnom prometu, koji Zakon  je Republika Hrvatska preuzela i koji je još uvijek na snazi u RH. Pod punom legalizacijom smatra se da su isprave ovjerovljene potvrdom nadležnog tijela države u kojoj je sjedište pravne osobe. Time se potvrđuje vjerodostojnost potpisa osobe i pečata nadležnog tijela.   Ovjerene trebaju biti sve isprave koje se koriste u javnom prometu, uključujući i punomoći dane odvjetnicima (međunarodna punomoć)  a koji na hrvatskim sudovima zastupaju stranu tvrtku. Bez takve ovjere dokumentacija koju koristi stranka koja nije državljanin Hrvatske, te ostala pravna dokumentacija u sudskom postupku nije legalizirana.

Upravo iz razloga ništetnosti i nelegalnosti poslovanja na području Republike Hrvatske Sabor je usvojio Izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju, u rujnu 2015. godine. Navedeni Zakon stupio je na snagu dana 30. rujna 2015. godine.  Njime je precizno  označeno koje su pravne radnje ništetne, tj. ugovori sklopljeni sa kreditnim ustanovama i uredima koji nisu imali i nemaju registrirano sjedište na području Republike Hrvatske i koji nisu imali potrebne dozvole za rad.

Nesporno je da austrijske zadruge nisu imale  i nemaju registrirano sjedište na području Republike Hrvatske, kao niti potrebne dozvole za rad.  Temeljem tih Izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju obveza  sudova  je donošenje  Rješenja o odgodi ovrhe u opisanim slučajevima u kojima je i zakonom utvrđeno da su takvi ugovori ništetni. Odredba tog Zakona primjenjuje se neovisno o tome kad je koji ovršni postupak započet. 

Ništetnost  sklopljenog ugovora propisana je i Ustavom RH ali i  Zakonom o obveznim odnosima.  Na ništetnost sud pazi i po službenoj dužnosti, a nastaje ex tunc, tj. od trenutka nastajanja, pa su i sve kasnije poduzete radnje isto tako ništetne.

Ovi ugovori o kreditu, sklopljeni sa nelegitimnim  kreditnim institucijama koje nisu imale ovlasti davanja kredita na području Republike Hrvatske, nisu ni solemnizirani  kod Javnog bilježnika, te  isti kao takvi  u smislu Zakona o javnom bilježništvu ne predstavljaju ovršnu ispravu, stoga je upitno, kako je uopće moguće da su sudovi donosili Rješenja o ovrsi obzirom da u tim ovršnim postupcima  nedostaje ovršna isprava u smislu odredbi Zakona o javnom biježništvu i odredbi Ovršnog zakona, i obzirom na upitnost zakonitosti cjelokupnog ovršnog postupka, naročito uzevši u obzir činjenicu da sporni Ugovori o kreditu nemaju  svojstvo ovršnosti i ne predstavljaju  ovršnu ispravu, dok Solemnizirano Očitovanje u smislu odredbi Zakona o javnom bilježništvu i Zakona o zemljišnim knjigama ne predstavlja ispravu podobnu za provedbu upisa založnog prava u zemljišne knjige ni za provedbu ovrhe.

Tvrdnja RB austrijskih zadruga da su  Ugovori o kreditu sklopljeni na području Republike Austrije, stavljaju te  ugovore o kreditu  potpuno van snage na području Republike Hrvatske, iz razloga jer na njima  nedostaje potrebna „legalizacija isprava“ propisana  Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom pravnom prometu, a koji Zakon obvezuje ovjeru Apostillama, tj. nadovjeru čime bi takav Ugovor o kreditu kao pravni akt postao legalan i na području Republike Hrvatske.

Ugovor o kreditu nije legaliziran i NEMA PRAVNU SNAGU na području Republike Hrvatske  ukoliko bi isti, kako to ovrhovoditelj tvrdi, bio  sklopljen, potpisan i ovjeren na području Austrije. 

Od kada je Hrvatska članica EU i potpisnica brojnih europskih Direktiva, europsko pravo je iznad hrvatskog prava i  “jače” je  u odnosu na hrvatsko pravo. Republika Hrvatska dužna je  primjenjivati u svojoj sudskoj praksi  odluke donešene temeljem Konvencija, tj. odluke Europskog suda u Strasbourgu i Europskog suda pravde u Luxembourgu jer su Konvencije i Deklaracije za zemlje  potpisnice jače od Ustava pojedinih zemalja potpisnica, pa tako su i iznad Ustava RH.  O sličnim pitanjima kakvi muče dužnike RB zadruga  iz Republike Hrvatske, odluke su već donijeli i europski sudovi.  Europski  sud pravde u Luxbembourgu, odlučivao je o pitanju zaštite stranaka ukoliko takva zaštita nije propisana Zakonima koji su na snazi u pojedinim zemljama članicama, a koje pitanje je kao  prethodno pitanje postavila Švedska u Predmetu C-432/05.

Na navedeno prethodno pitanje,  donešena je Odluka Suda dana 13. ožujka 2007. godine.  U toj Odluci  Europski sud pravde u Luxembourgu odlučio je:

„Kada nije sigurno prema nacionalnim pravom, primjenjenom u skladu sa zahtjevima prava Zajednice, je li zahtjev za zaštitu prava pojedinca zajamčenih pravom Zajednice dopušten, načelo učinkovite sudske zaštite zahtijeva da nacionalni sud može, bez obzira, u kojoj  fazi, odobriti privremenu mjeru nužnu kako bi se osiguralo poštivanje zajamčenih prava.

U slučaju nepostojanja pravila Zajednice koja uređuju pitanje, na domaćim je pravnim poretcima svake države članice da utvrdi uvjete pod kojima će se privremena mjera odobriti da bi zaštitila prava pojedinca zajamčena pravom Zajednice.“

Europski sud za ljudska prava u Strasborgu, isto je tako u predmetu PREDMET GASHI protiv HRVATSKE (Zahtjev br. 32457/05) dana 13. prosinca 2007. godine odlučivao je o povredama prava podnositelja tužbe, a u postupku pred hrvatskim sudovima koji su odlučivali o ništetnosti. U označenom postupku, prema tumačenju ESLJP mjerodovno pravo koje propisuje ništetnost je Zakon o obveznim odnosima.  Mjerodavni dijelovi Zakona o obveznim odnosima kojima se propisuje ništetnost su  slijedeći:

Članak 51. “(1) Svaka ugovorna obveza mora imati dopuštenu osnovu.

(2) Osnova je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.…”

Ništavost ugovora zbog osnove

Članak 52. “Ako osnova ne postoji ili je nedopuštena, ugovor je ništav.”

Neograničeno isticanje ništavosti

Članak 110.”Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.”

Isto tako, Europski sud za ljudska prava smatra „da bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina (vidi, mutatis mutandis, Radchikov v. Russia, br. 65582/01, § 50, 24. svibnja 2007.)“

Potpuno je nesporno da domaća državna tijela nisu poduzela pravne radnje u korist  građana Hrvatske – ovršenika, tj. ni na koji način nisu zakonskom regulativom zaštitile prava svojih građana.

Isto je ispravljeno, sukladno europskom pravu, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te su navedenim Zakonom donešeni propisi koji štite ovršenike  od nezakonitih postupanja.  Isto se odnosi i na ovršne postupke, koji se „bez odgode“ i bez raspravljanja o samoj biti predmeta,  moraju odgoditi do okončanja parničnog postupka kojim se odlučuje o ništetnosti.

Stoga je ova odluka Županijskog suda u Zagrebu kojim je potvrđena odluka prvostupanjskog suda o odgodi ovrhe do pravomoćnog  okončanja parničnog i kaznenog postupka – veliki korak naprijed u zaštiti oštećenika, njihove imovine i njihovih prava. 

…

Apel građana političarima: 'Ukinite imunitet sucima, oni moraju odgovorati za upropaštene živote zbog nezakonitih sudskih odluka!' | Hazud.hr

Apel građana političarima: 'Ukinite imunitet sucima, oni moraju odgovorati za upropaštene živote zbog nezakonitih sudskih odluka!' | Hazud.hr:

Apel građana političarima: “Ukinite imunitet sucima, oni moraju odgovorati za upropaštene živote zbog nezakonitih sudskih odluka!”

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 18/08/2016 | 2 RESPONSES

Nema rješenja krize, lopovluka, kriminala, mobinga… ..u Državi sve dok se ne riješi pravosuđe!

Ako bilo tko prekrši zakon, upropaštava tvrtke, zlostavlja radnike, vrši kriminal, a ne biva kažnjen na sudovima, nema napretka! Možemo samo nazadovati u svim segmentima društva!

Ustavom je zajamčena trodioba vlasti, a u praksi suci i sudovi imaju vlast iznad vlasti.

To je nedopustivo i Ustavom zabranjeno! Nedopustivo je da suci imaju veća prava od svih drugih građana.

SUCI JEDINI U ZEMLJI IMAJU TRAJNI IMUNITET! 

Svi drugi građani- čak i predsjednik, saborski zastupnici, ministri – imaju imunitet samo u mandatnom razdoblju. JEDINO SUCI IMAJU IMUNITET OD TRENUTKA ZAPOSLENJA DO MIROVINE! NITKO DRUGI! Imunitet im je uveden 90- tih i traje do danas. A baš oni ( čast izuzecima) su jako odgovorni za donošenje odluka o deložacijama siromašnih građana, o održavanju na snazi NEMORALNIH UGOVORA kojima su se opljačkala poduzeća i građani Hrvatske!

Suci su bili ti koji su 90-tih godina bili dužni proglasiti ništavima ugovore kojima su se pljačkale dionice radnika! I 90-tih i danas važi zakon kojim je propisano da ugovor koji je protivan moralu i Ustavu, iako je suglasan zakonu, mora biti proglašen NIŠTAVIM.

Ali većina sudaca nije nemoralne ugovore proglašavala ništavima, nije odbijala tužbe za deložacije, nego je dosuđivala poduzeća onima koji su kasnije proglašavani kriminalcima i deložirala siromašne i obespravljene pomažući tako u pljački i blokadama građana!  To mora završiti!

SUCIMA SE MORA UKINUTI IMUNITET! NE MOGU IMATI VLAST IZNAD VLASTI!

NEMAJU PRAVO BITI PRIVILEGIRANI U ODNOSU NA SVE DRUGE GRAĐANE! MORA IM SE UVESTI KONTROLA RADA PREKO SUDACA POROTNIKA I POSEBNIH INSPEKCIJA GRAĐANA I SANKCIONIRATI IH ZA DONOŠENJE PROTUZAKONITIH, NEMORALNIH I NEUSTAVNIH PRESUDA!

Tolike presude su pale, jer ih je ukinuo viši sud kao nezakonite, što znači da su suci prekršili zakon, a nitko nije odgovarao?! Toliko novca poreznih obveznika je potrošeno na beskonačne sudske parnice, osobe protiv kojih su dizane optužnice zbog kriminala, otuđenja ogromnih svota novca, odlukama sudaca oslobođeni su? I opet nitko od sudaca nije odgovarao?!

Do kada ćemo plaćati sucima da krše zakon?

A mnoge firme su odvedene u stečaj, radnici upropašteni i završili na ulici, mnoge žrtve mobinga su se trajno razboljeli, mnogi građani su blokirani, deložirani – opet odlukama mnogih sudaca, i opet nitko ne odgovara?!

Molimo Vas, u ime svih građana žrtava, blokiranih, deložiranih, potaknite pokretanje postupka radi ocjene ustavnosti i zakonitosti odredbe Zakona o sudovima o imunitetu sudaca, tražite ukidanje imuniteta sudaca, tražite uvođenje kontrole rada sudaca od strane sudaca porotnika, kao što je to bilo prije 90-tih, tražite uvođenje odgovornosti sudaca za donošenje nezakonitih presuda.

Kada netko počini ubojstvo, prekršio je zakon i bit će kažnjen.

Kada sudac donese presudu koju ukine viši sud kao nezakonitu, ili iz drugih razloga, sudac je prekršio zakon, mora biti kažnjen!

Nezakonitim odlukama sudaca, mnoge sudbine građana su upropaštene, mnogi građani su pomrli, deložirani, uništeni,… Suci moraju odgovarati za uništavanja mnogih života nezakonitim presudama i odlukama!

Rješenje Županijskog suda donešenog nedjeljom

     

Sudska rješenja donešena 21. travnja na temelju rješenja od 25. travnja istog mjeseca, bez Pouke o pravnom lijeku, bez dostavne naredbe, bez točno označene stranke u postupku, nadopunjeno četiri godine kasnije

U ime stotina tisuća građana i tvrtki Hrvatske, koje su žrtve nezakonitih presuda sudaca, beskrajno Vam zahvaljujemo unaprijed za sve što ćete učiniti!

R. Marsel./HAZUD